U rukama top, brz plivač, dobra obrana. Individualna klasa i kolektivna odgovornost. Sandro Sukno, 22 godina, 201 centimetar, 93 kilograma, na Kantridu je doplovio iz Pro Recca. Osvojio je Italiju (prvenstvo), Jadransko more (ligu), Europu (Ligu prvaka) i na kraju sve zasladio zlatnom olimpijskom medaljom pobjedom u finalu protiv Talijana. Hrvatska je s osam pobjeda pokorila svijet, osvojila prvu zlatnu olimpijsku medalju. Iste večeri, 12. kolovoza, iz Londona je stigla vijest – Sukno je novi igrač Primorja!
– Sve nas je iznenadio raspad Pro Recca, financijski pa igrački. Razgovarali smo o tome u Londonu. Od stranaca ostao je samo Mađar Madaras. Primorje je moj novi izazov. Nakon Vićana i Obradovića doveden sam da osvojimo trofej. Potrudit ćemo se.
Zlatna olimpijska medalja u prvom nastupu, kapetan Barać morao je na četvrtu da bi zagrlio snove?
– Nikad nije kasno. Vratio se i Hinić, oplemenio srebrni metal iz Atlante 1996. godine, pa Vićan… Nitko nam nije mogao ništa. U fizičkom smislu bilo je teško protiv Crnogoraca u polufinalu, ali bojao sam se Amerikanaca, ne toliko zbog kvalitete koliko zbog činjenice da smo toliko puta kiksali u četvrtfinalu.
Peking niste vidjeli, trenirali ste do zadnjeg dana, pa otpali… Nije moglo preko veze, Rudić je, naime, i oca Gorana doveo do zlatne medalje u Los Angelesu (1984.)?
– Bio sam četrnaesti, vratio sam se kući iz Azije. Premlad sam bio. Nema kod Rudića protekcije. Ratko je legenda, ima četiri olimpijska zlata kao izbornik. Autoritet. Svi smo mu vjerovali.
Razgledali ste London?
- Kada? Rudić nam je isplanirao svaku minutu, ispunio vrijeme treninzima, gledanjem videozapisa suparnika…
Ožiljak
Nakon vijesti o preseljenju u Primorje u Dubrovniku se podigla oluja koja je pomutila slavlje. Otišli ste kući umjesto s ostalom šestoricom na veličanstveni doček?
– Žao mi je, ostat će zauvijek ožiljak, jer o toj sam večeri maštao. Ali sam odlučujem o svojoj karijeri.
Savjeti oca Gorana?
– Poslušam oca i mater, savjetuju me, ali moja je zadnja. Od 16. godine igram Prvu ligu, znam što hoću, preuzimam odgovornost.
Rođeni ste u Cavtatu, 120 godina poslije Frana Supila, utemeljitelja Novog lista. I veliki slikar Vlaho Bukovac je ponos. Nitko na svijetu, međutim, nema toliko olimpijskih medalja?
– Zlato su osvojili Bošković i Obradović, otac i ja, srebro Vezilić, a trenersko zlato Fatović. A Cavtat ima 1.500 stanovnika. Čudesna je to voda.
Da niste vaterpolist vjerojatno biste igrali košarku, kao branič šuter?
– Nisam mogao birati. Voda je bila ispod kuće. Nikad ništa drugo nisam vježbao.
Najljepši je trenutak karijere bio u Londonu. Najtužniji?
– Na Final Fouru u Barceloni, u finalu protiv Pro Recca. Na pola utakmice ostali smo bez četvorice, zaigrali smo mi 17-godišnjaci, vratili smo se da bi na kraju izgubili u posljednjim sekundama.
U subotu je prvi od mogućih devet ogleda s Jugom, tri u Jadranskoj ligi, jedan u Kupu, i od tri do pet u finalu prvenstva Hrvatske. U igri su tri trofeja?
– Šteta što ne igramo Europsku ligu, finale bi sigurno bilo Primorje – Jug. Moji bivši suigrači će dominirati. Europu treba poštovati, bez obzira na sve, želio bih da iduće sezone igraju – svi. Neka se dogovore, račun plaća vaterpolo. Svaka utakmica s Jugom bit će poslastica. Pun bazen medalja, vrhunskih majstora. Svaka utakmica je nova priča, maksimalno neizvjesna. Očekujem da na finalu Kupa, krajem studenoga u Zagrebu, pokažemo pravo lice. Utakmice Jadranske lige su bitne zbog »pole positiona« u završnom obračunu prvenstva.
Miho ili MaroKako će biti igrati protiv svojih?
– Nema posebnog naboja. Prijatelji smo iz reprezentacije, dugo smo igrali zajedno u Jugu. Voda će zakuhati od žestoke bitke, ali poslije toga zajedno ćemo na piće. Uostalom, već sam igrao protiv Juga, prošle sezone. Jug je velika momčad s individualcima svjetske klase. Pobjedničkog mentaliteta.
Na riječki »mercato« odgovorili su s Boškovićem, Azevedom, te Crnogorcima Janovićem i Ivovićem?
– Nikada nisu bili jači. U subotu će publika uživati. Dobud je jedan od najboljih centara na svijetu, u svakom napadu može izboriti poziciju. Moramo ga zatvoriti, umoriti što više… Fenomenalna im je vanjska linija. Ivović je dominantan na svojoj poziciji u tandemu s Bušljom.
Tko će biti zadužen za vas?
– Pitanje za trenera Đuha, ali na toj strani igraju Bošković i Joković. Vidjet ćemo.
Aduti Primorja, dobitna formula?
– Moramo odigrati savršenu utakmicu. Obranu kao reprezentacija u Londonu. Imamo puno kvalitetnih igrača, širinu klupe, možemo držati visok ritam s puno izmjena. Naša prednost je i vratar Vićan. Osim, dakako, atmosfere. Inspirira. Nadam je pobjedi kao najavi plodne sezone.
Dolazi otac Goran, za koga će navijati?
– Ne dvojim, za Primorje, odnosno mene.
A majka?
– Ne. Previše se nervira.
Koliko su treneri bitni. Đuho je iskusniji od Asića?
– Đuho je vrhunski stručnjak, radio je u inozemstvu, doveo Jug do krova Europe. Asić je radio u POŠK-u i Medveščaku, nije bilo lako, dugo je asistirao Roji. Sada je nova situacija, pomoći ćemo mu. Zna posao, ali najbitnije je što igrači pokažu. To je ta pomoć.
Do kada imate ugovor?
– Dogovorili smo se na godinu dana. Vidjet ćemo što će biti s Pro Reccom… Pa ćemo razgovarati o dužem boravku u Primorju. Nakon što osvojimo naslov!