Tako u novoj odluci, prema mišljenju pojedinih dubrovačkih prometnih stručnjaka koji su govorili za naš portal, koji su tražili anonimnost kako se 'ne bi našli između čekića i nakovnja', sporno je čak šest članaka.
Prvi sporni članak navodi: Člankom 6. Odluke određeno je kako korisnik i organizator parkiranja sklapaju ugovor o pristupanju, čl.4. određeno je kako se korisnikom smatra vozač, time vlasnik vozila nema ugovornu obavezu plaćanja parkiranja trenutkom pristupanja na parkirno mjesto. Ovo dovodi do pitanja na koga izdati račun (zaduženje) kad ne postoji mogućnost utvrđivanja tko je upravljao vozilom, što prema nekim tumačenjima znači da se samo dobrom voljom pojedinca može utvrditi tko je upravljao vozilom u trenutku prekršaja.
Drugi sporni članak navodi: Članak 21. St.3. Odluke kaže kako će se korisniku (vozaču) izdati trosatna karta, koju može platiti do isteka vremena na koje je izdala, te u st. 4 kako će se korisniku (vozaču) izdati višesatna ukoliko ne „plati“ trosatnu. Trosatna karta svojim izdavanjem je važeća parkirna karta s dospijećem plaćanja te se plaćenost iste može utvrditi tek po isteku roka plaćanja. Kako je zakonski rok plaćanja osam dana, ostaje za vidjeti kako će se ova odluka povoditi, to jest je li ikako provediva.
Treći sporni članak navodi: Članak 22. St.2. kaže kako će Organizator parkiranja upozoriti korisnika (vozača) slanjem opomene na kućnu adresu ukoliko svoje obaveze ne izvrši u roku 8 dana, što u ovom slučaju nije moguće napraviti jer organizator parkiranja ne može utvrditi korisnika (vozača) kako bi ga obavijestio o nepodmirenom potraživanju.
Kako ovršiti i naplatiti
I prilikom ovrhe, smatraju naši sugovornici, nailazi se na neke nedorečenosti.
Tako članak 22. St.3. navodi kako će organizator ukoliko korisnik (vozač) ne podmiri obaveze, pokrenuti protiv njega ovršni postupak, što nije u mogućnosti napraviti radi nemogućnosti utvrđivanja korisnika (vozač).
No, ni tu nije kraj jer članak 25. Odluke kaže kako Ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta u trajanju od 12/8h sklapa se po cijeni poludnevne karte, odnosno 24/16h po cijeni dnevne karte, dok u čl.6. St.3. kaže kako ugovorom o pristupanju sklapaju ugovor o korištenju u trajanju 1 sat, a čl. 21. kaže kako se radi o trosatnoj i višesatnoj karti, što je prema nekim tumačenjima kontradiktorno.
Također, naši sugovrnici su pronašli i nesuglasnosti vezano za tzv. dnevnu parkirališu kartu.
Naime, članak.19. spominje preuzimanje DPK od osobe koju ovlasti organizator parkiranja, može li se po tome izdavati DPK kao i do sada, ili je u koliziji s čl.21. koji predviđa trosatnu i višesatnu.
Bilo kako bilo, promatrajući ovu problematiku, lako je doći do zaključka kako, ukoliko ne platite parking ne činite nikakav prekršaj, a ako ga platite to je zbilja izraz vaše dobre volje.
A do kada tako, znaju samo oni koji odluke donose ili opstruiraju.