U pitanju je dugotrajna procedura uz zasad gotovo posve nedefinirana pravila, te se čini da se Hrvatska ne treba bojati sankcija u dogledno vrijeme, posebno ako na vrijeme, dakle po hitnom postupku na početku zasjedanja Sabora, izmjeni zakon o provedbi europskog uhidbenog naloga prema traženjima Europske komisije, piše Novi list.
Jedina posve konkretna mjera koja uopće može biti poduzeta u ovom trenutku je suspenzija Schengen Facility fonda - dakle fonda koji bi trebao poslužiti Hrvatskoj da se tehnički i kadrovski pripremi za uvođenje schengenskog graničnog režima. To se odnosi na
gradnju i opremanje graničnih prijelaza te edukaciju kadrova, u prvom redu. Radi se o 120 milijuna eura – 40 ove godine i 80 iduće godine – dakle skoro milijardu
kuna, (prvi čemu je prvih 40 milijuna već u proceduri isplate), no upućeni upozoravaju da Rumunjska i Bugarska ni danas nisu ušle u zonu schengenskog režima, tako da je upitno kada će i Hrvatska, čak i ako i kad dobije europski novac za tu namjenu i opremi se, zapravo profunkcionirati u schengenskom režimu.
Prema svemu sudeći, europska procedura donošenja sankcija i mjera prema nekoj državi članici toliko je nedefinirana, da je teško pretpostaviti dinamiku takvih sankcija, a upozorenja povjerenice Reding tek su prvi korak u tom procesu, te će, ako se mjere i uvedu, trebati mjeseci za njihovu provedbu.
Proceduralno, koledž povjerenika mogao bi usvojiti prijedlog potpredsjednice EK Viviene Reding već sljedećeg tjedna, i dati 10 dana za konzultacije s Vijećem. No, konzultacije su fakultativne, tj. formalno ne mogu spriječiti EK da usvoji mjere, a u hrvatskoj diplomaciji nadaju se da EK neće primjeniti mjere bez slaganja Vijeća.
Prema mišljenju hrvatske strane u ovom sporu, izraziti pritisak upravo potpredsjednice EK Vivien Reding na Hrvatsku mogao bi biti povezan i s činjenicom da je njezina ambicija postati predsjednicom EK nakon izbora u svibnju 2014. za Europski parlament, nakon kojih se bira novi saziv Europske komisije. Europski pučani, koje predstavlja i Reding, dakle grupacija EPP u kojoj je u Europskom parlamentu i HDZ, nada se novom uspjehu i u 2014. godini, te se upravo Reding spominje kao najvjerojatnija kandidatkinja za vrh EK ako desničarska većina prevlada u EP. Stoga se smatra da je ovaj slučaj izravno povezan s njezinom "predizbornom kampanjom" unutar EU.
Prema članku 39. Ugovora o pristupanju RH u EU, na koji se Reding
poziva, odluka o aktiviranju zaštitne klauzule može biti donesena u slučaju utvrđivanja "ozbiljnih nedostataka ili neposrednih opasnosti od takvih nedostataka u prenošenju ili stanju provedbe akata EU institucija..." u području pravosudne suradnje u vremenskom razdoblju do najviše tri godine od pristupanja RH u EU. Međutim, samim člankom 39. nije pojašnjeno u čemu bi se sastojao sustav konzultacija s državama članicama, kao ni obveza pridržavanja mišljenja država članica od strane EK. U nedostatku takve izričite odredbe može se pretpostaviti kako su konzultacije s državama članicama koje prethode aktiviranju zaštitne klauzule, zapravo opet konzultativne, a ne konstitutivne prirode.
Prije takvih konzultacija EK vjerojatno tek treba izraditi pisanu analizu hrvatskog zakonodavstva u vezi europskog uhidbenog naloga kako bi državama članicama dokazala da se u konkretnom slučaju radi o »ozbiljnim nedostacima ili neposrednoj opasnosti od takvih nedostataka u prenošenju ili stanju provedbe akata...«. Dakle, hrvatsku poziciju u kršenju pravne stečevine tek treba dokazati, a i mjere (koje moraju biti privremene) ne bi dovele u pitanje nastavak bliske pravosudne suradnje.
Na službenim internetskim stranicama EU institucija može se naći kraće neformalno pojašnjenje o sadržaju mjera iz zaštitnih klauzula, ali bez navođenja konkretnih primjera, no prema pojašnjenju upućenih, mjere koje će EK poduzeti moraju biti "u izravnoj vezi sa nedostacima nove države članice".
U svim pregovaračkim dokumentima iz razdoblja prijašnjeg kruga proširenja sadržana je samo formulacija zaštitne klauzule, bez ulaženja u konkretne mjere koje iz nje mogu proizaći – dakle, takva zaštitna klauzula dosad nikad nije korištena protiv nijedne države članice.
Stoga je samo načelno moguće pretpostaviti da bi mjere mogle biti usvojene, ali ne i ograničene, na jedan od sljedećih oblika: moglo bi doći do ograničenja u pristupu fondovima EU, s pretpostavkom da bi bile usmjerene na područje pravosuđa, a u predstojećem Višegodišnjem financijskom okviru EU (2014-2020), koji još uvijek nije konačno usvojen, u programu za pravosuđe predviđen je iznos od 334 milijuna eura za svih 28 članica EU, bez utvrđivanja nacionalnih alokacija, iz čega je logično pretpostaviti da bi RH iz tog fonda mogla u cijelom sedmogodišnjem razdoblju
iskoristiti najviše 2-3 milijuna eura.
Drugo, postoji i mogućnost da EK na drugim područjima izvrši politički pritisak u cilju izmjena hrvatskog zakonodavstva u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s državama članica, kao na primjer: kritiziranje RH u Preporukama Vijeća EU ili mogući utjecaj na pravosudni rang RH u okviru mehanizma evaluacije pravosudnih sustava država članica od strane EK (EU Justice Scoreboard), potom utjecaj na ocjenu ispunjenosti političkih kriterija za ulazak RH u Schengen (posebice vladavina prava), naravno i mogućnost političkog pritiska kroz Europski parlament, te na koncu od 1. prosinca 2014. i mogućnost pokretanja postupka EK protiv RH zbog kršenja pravne stečevine EU, temeljem Okvirne odluke o europskom uhidbenom nalogu.