RAZGOVARAO: Sandro Prskalo
Saša, ovo je vaš prvi album poslije četiri godine pauze i uspješnog „Pistaccio Metallica“. Zašto toliko duga pauza? Koliko ste zadovoljni s novim materijalom? Smatrate li da „Danas sutra“ može nadmašiti prethodnika?
Ne razmišljamo o tim kategorijama. Radimo po prirodi, mi smo bend koji svira, to nam je prva stvar. Jednostavno, kad se stvori neko vrijeme za raditi nove pjesme, onda ih i radimo, fokusiramo se i snimamo. Sve je to dio nekog procesa. Nismo ni za „Pistaccio“ očekivali takav uspjeh, nekome je „Maxon Universal“ najdraži. Svatko ima nekog svog favorita. Nemamo prisilu izdavača, imamo slobodu.
Na novom albumu ste malo promijenili stil, ima par pjesama s elementima countrya, funka, soula, čak i alternativnog rocka. Na albumu se nalazi hit „Krist“, koji može naići na kritike dušebrižnika i biti shvaćena kao provokacija.
Album je kao kompilacija. Malo je šarolik, tako se jednostavno dogodilo. Volimo ulaziti u stvari koje nismo prije. Krist nije izrugivanje, to je konstruktivna provokacija, da stavimo stvari na svoje mjesto. Moje viđenje Isusa je pozitivno. Ako ga stavim u kontekst današnjeg svijeta, to mi je nekako samo došlo.
TBF je inače poznat po političkim i socijalno angažiranim tekstovima. Na novom albumu ste se malo odmakli od toga?
Na albumu ima više životnih priča. Odmaknuo sam se malo od tih aktualnosti. Što se toga tiče, tu više nema spasa od banki, korporacija i političkih stranki.
Kako ste zadovoljni koncertom na Stradunu? Kakva vam se čini dubrovačka publika općenito?
Super, malo je jeka, prostor je na otvorenom. Ali ne smeta, imamo utakmica u nogama. Atmosfera je dobra ali hladno je, i ovaj umjetni snijeg je doprinio atmosferi.
Jeste li probali kobasice i vino na Stradunu?
Ne, ovo je možda prva svirka poslije dugo vremena da nismo popili kap alkohola. Ne stignemo.
Možete li usporediti kućice na splitskoj Rivi i Stradunu, kako vam se čini?
Slično je, svatko ima svoje kuhano vino. Dobra je atmosfera i ovdje i u Splitu.