Saveznička bombardiranja naših prostora (prvi dio)

Rijetki su bili pisani dokumenti koji bi objašnjavali što se zapravo događalo na ovim prostorima tijekom anglo-američkog bombardiranja hrvatskih gradova. Nakon što je suvremena Hrvatska početkom devedesetih godina ugledala svjetlo dana štošta se u tom smislu promijenilo, međutim i dalje su nedostajali pisani tragovi i svjedočenja tog, nesumnjivog, ratnog zločina.

Stoga je istraživanje potkrijepljeno izvanrednom knjigom - Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu - autorice, povjesničarke Marice Karakaš Obradov pobudilo i veliko zanimanje javnosti, pritom mnogima otvorilo oči što se zbivalo tijekom Drugog svjetskog rata na našim prostorima. I danas je mnogo onih koji podozrivo gledaju na te događaje, pa ne mora čuditi što se i serija Hrvatske televizija (Ognjevi s neba) koja govori o savezničkim bombardiranja od nekih krugova dočekala na nož.

Povjesničarka Marica Karakaš Obradov temeljito je proučila ove događaje i njena je knjiga pravo osvježenje u toj teškoj i povijesnoj i političkoj temi.

U najkraćim crtama danas su posve razvidne i brojke žrtava i sve posljedice tog bombardiranja, što se u dotičnoj knjizi navodi. Podaci su, dakle, objavljeni i nisu više tajna. U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

Najteža razaranja pretrpjeli su Slavonski i Bosanski Brod, Zadar, Šibenik, Split i Vinkovci. priča ide i dalje, navodi se tako da je Split s okolicom napadnut 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44, Šibenik s okolicom 37 te ostala mjesta s manje od 30 napada. Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici - 973, Splitu i okolici - 741, Zagrebu i okolici - 576, Zadru i okolici - 405, Kninu - 402.

To su podaci potkrijepljeni dokazima, makar će mnogi reći da je broj žrtava bio i kud i kamo veći.

U knjizi se autorica bavi i objašnjenjima zašto je uopće došlo do tako silovitih napada, ustvrđuje se da su želje za napadima iskazivali i partizani na čelu s Josipom Brozom Titom, ali i članovi jugoslavenske vlade u izbjeglištvu u Londonu.

Kako bilo, saveznički su bombarderi kolikogod se trudili gađati vojne ciljeve posijali svoj eksploziv po civilnim četvrtima i građevinama, a u političkim igrama i borbama nakon rata dobar dio tih žrtava ubačen je na popise stradalih od njemačkih ili ustaških snaga.

Evo tek jednog primjera. Nedaleko Splita 5.prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, a velika većina smrtno je stradala, čak njih 65, u crkvi za vrijeme misnoga slavlja. Postavljen je tamo, na mjestu bivše crkve i spomenik žrtvama. Što je pisalo na spomeniku? Uz nabrojana imena poginulih stajalo je da su pogubljeni kao "žrtva fašističkog terora". Apsurd ide i dalje, poginuli iz bombardiranja u Kaštel Sućurcu u Jasenovac Research institutu u New Yorku nabrojani su kao pogubljeni u Jasenovcu.

Zadar je zacijelo pretrpio najveća razaranja i točan broj žrtava nije mogao nikad biti točan. Zadar je doslovce bio sravnjen sa zemljom, pa su zaključci kako današnji izgled ovog grada s nekdašnjim nema baš pretjerane sličnosti. Što više, Zadar je bio tako sravnjen sa zemljom u nekih pedesetak napada da se njegovo razaranje nerijetko uspoređivalo s razaranjem Dresdena.

Zadar je bio isto izložen tepihu bombi kao i Dresden i bombardiranjima je uništeno čak 80 posto stambenih zgrada, ostatak je bio teško oštećen. Zašto je Zadar bio tako brutalno razrušen? Tako teško bombardiranje Zadra bilo je teško objasniti samo strateškom važnošću Zadra, što je i dovelo do nastanka različitih teorija o stvarnim uzrocima napada. Jedna od teorija jest da je i sam Tito davao savjete saveznicima za bombardiranje Zadra.

Pošto je Zadar bio i u staroj Jugoslaviji do 1941.godine talijanski grad, a bio je to i svih četiri godine Drugog svjetskog rata.

Pa i nakon kapitulacije Italije, jer su njemačke snage prve potom ušle u grad i nisu dopustile snagama NDH da uđu u grad i anektiraju ga Hrvatskoj, kao što su, primjerice, Split. Razlog je bila upravo činjenica da je Zadar bio u sklopu Italije i prije rata i prije svih sporazuma NDH i Italije. Najtočnije rečeno, Zadar je početak Drugog svjetskog rata dočekao u sastavu Kraljevine Italije (pripao joj je Rapallskim ugovorom 1920. godine), kao talijanska enklava na istočnoj obali Jadrana.

Teška bombardiranja Zadra počela su krajem 1943. godine, a jedan od najtežih napada zbio se 28.studenog 1943. U počecima bombardiranja događao se veliki broj civilnih žrtava, ginuli su ljudi u zgradama, tržnicama, na poslu, u lukama, ginula su čak i djeca u sirotištima. U nekim napadima direktno su pogađana i skloništa za civile, pa je tako na Voštarnici krajem te godine poginulo na stotine ljudi. Kasnije su civili zbog bombardiranja bježali izvan Zadra, grad je teško funkcionirao, no bombardiranja nisu prestajala. Uže središte grada bilo je posve opustošeno. Stanovništvo koje je pobjeglo u zadarsko zaleđe i na otoke nijemo je danima promatalo sustavno bombardiranje grada. Zadnje savezničko bombardiranje izvedeno je 31. listopada 1944. godine, na sam dan ulaska partizana u Zadar. Pritom je nekoliko partizana smrtno stradalo. Autor: Andrija Kačić-Karlin, Photo: Andrija Kačić-Karlin