No, time je pokazao svoj intelektualni i politički doseg: ništa izvan općine Primošten. Zaista, Primoštenci mogu s njime biti zadovoljni; 2000. godine se općina Primošten predlagala za ukidanje zbog velikih gubitaka zbog proračunskog minusa od 7 i pol milijuna kuna, a sam proračun je iznosio 3 i pol milijuna kuna. 2012. godine proračun iznosi 27 milijuna kuna, u međuvremenu je još porastao, a k tomu je „kapnulo“ još 10 milijuna kuna od vlade Zorana Milanovića kako bi se priklonio boljševičkoj koaliciji.
Kako god se rasplela ova mučna i već pomalo dosadna politička situacija, Stipe Petrina se u svoju općinu vraća kao pobjednik. Doduše, za njega (osobno) je u 9. izbornoj jedinici glasalo 15,427 birača, a Primoštenaca je nešto manje od 3 tisuće. Ostalih 14 tisuća, odnosno 31 tisuća koliko je dobila njegova lista u toj izbornoj jedinici je, kako kaže narod, preveslano. Lokalni prevarant je prevario i svoje birače i MOST. Valjda će se ljudi toga sjetiti kad budu glasovali na ponovljenim izborima.
Milanović je tu sitnu i uskogrudnu seosku dušu prepoznao kao sebi sličnu – oboje ne biraju načine pomoću kojih će ostati na vlasti. Trenutna vlada je prije četiri godine izabrana na četiri godine. Ona nema legitimitet poduzimati bilo što nakon proteka tog roka, no zašto bi se Mlanović i njegova orjunaška momčad zamarali zakonima i pravom sada, kad to nisu čini za vrijeme trajanja cijeloga mandata. Oni bi u biti trebali izvršavati nužne i neodgodive obveze, a nipošto odobravati kredite, no to nije primijetio ni jedan „ustavnopravni“ stručnjak. Ostati na vlasti svim sredstvima, napose onim nedopuštenim, to je „modus operandi“ ove tehničko vlade i zasad im uspijeva.
No, što je 10 milijuna kuna naspram 16,6 milijardi (!) za koliko je oštećena državna imovina u razdoblju od 2011.-2015? Ipak, nije podignuta optužnica protiv Mladena Pejnovića, predstojnika Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, bivšeg predsjednika hrvatskog SKOJ-a i bivšeg šefa kabineta Mike Špiljka, već se opet pokušava kazneno goniti Milana Bandića. Bandić je, navodno, oštetio grad Zagreb za 20 milijuna kuna.
Nekom logikom, možda griješim u svojem priprostom shvaćanju, ukoliko postoje dva ili više kaznenih djela, a nema se, primjerice kadrovskih i ljudskih mogućnost za istodobnu istragu i progon više njih, nekako mi se čini da je razumno prvo se pozabaviti težim kaznenim djelom. Uspoređujući iznos od 20 milijuna kuna i 16,6 milijardi (!!!), ukoliko nisam Branko Grčić, dolazim do zaključka da je potonji iznos – veći, i to ne malo veći ili dvostruko veći, već veći skoro deset puta.
Na spomen policijske države, ljudi si često uprispodobljuju policijski sat, masovna uhićenja i brutalnost policijskih djelatnika, no zaboravljaju da je glavna i temeljna odlika policijske države – progon nepodobnih i ne-progon podobnih. Zašto nije pokrenuta istraga i podginuta optužnica protiv čovjeka za kojeg se sumnja da je oštetio državu za taj nezamisliv novac. To je malo više od šestine državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu. Zamislite kad biste se morali odreći šestine svega čega ste vlasnik – nije to baš mali iznos.
Neka visi Pedro. U ovom slučaju, Pedro je Milan Bandić, koji je izvan Zagreba dosta nepopularan, a Zagrepčani ga obožavaju jer je učinio nešto za svoj grad, jer Zagreb ne izgleda poput, primjerice, Rijeke. Ionako pristrani i režimski mediji onemogućuju protok istinitih podataka i vijesti do većine građana, napose onih koji su informatički nepismeni pa se ne mogu informirati na ovom i drugim domoljubnim portalima. Bandić je onaj koji je okrenuo leđa Partiji i to mu Partija ne može oprostiti, dok je Pejnović provjeren kadar, unuk komunističke bake, „narodne herione“, skojevac, rusofil i jugoslavenski unitarac, oduvijek naklonjen Rusiji i boljševizmu.
Bandića se zato i optužilo – kako bi se prikrila činjenica da je državna imovina oštećena za 16,6 milijardi kuna, a k tomu Pejnović nije toliko medijski izložen i manje ljudi za njega zna, nego za Bandića. Ovo je, dakle, školski primjer policijske države i zlouporabe ovlasti i pravosuđa (koje bi trebalo biti neovisno), a sve u cilju ostanka na vlasti, jer, ukoliko se sazna da je SDP sa svojim orjunaškim satelitima oštetio državu za tako ogroman novac, ishlapit će i postat će banalna ona raširena i utjelovljena laž da je HDZ navodno sve pokrao. Neka se samo zbroje sve krađe, pravomoćno ili nepravomoćno osuđene, insinuirane i neinsinuirane, krivotvorene i napuhane, koje je tobože počinio HDZ, a u biti je to bio udbaška krtica – Sanader – zbroj svega toga ne čini ni desetinu iznosa za koji je SDP oštetio državu.
Bilo je zlodjela u privatizaciji tijekom devedesetih; bilo je pogrješaka i grijeha, no oni koji su zbilja oštetili Hrvatsku državu, koji su je doveli na rub provalije i potpuno opljačkali, to je osovina Račan-Mesić-Linić-Josipović-Milanović.
Tko god to zaniječe, ili je priprosti samoobmanjivač ili je teški naivac koji guta sve što režimski mediji posluže. Saborski se zastupnici kupuju, a nevjerojatne se krađe zataškavaju; tko tvrdi da je Hrvatska demokratska zemlja trebao bi preispitati svoje shvaćanje pojma demokracije./
Josip Gajski/