Zanimjiv i nadasve edukativan tekst o starim ljubavnim običajima hrvatskih Dinaroida objavio je Imoart.hr, portal IMOart - udruge za promicanje vrijednosti hrvatske baštine.
Pa pročitajte kako su se 'gonjali' naši stari!Jedan neobični fenomen seksualnih sloboda na dinaroidnim područjima trajao je sve do početka 60-ih godina 20. stoljeća. Radi se o takozvanom 'gonjanju'. Premda se o gonjanju rijetko govorilo, a još rjeđe pisalo od strane relevantnih stručnjaka (etnologa, povjesničara ili sociologa), ovaj je fenomen zanimljiv stoga što baca sasvim drugačije svjetlo na prosječnog hrvatskog Dinaroida. Zdrava seksualnost, taj česti pojam modernog liberalnog društva pojavio se na Zapadu tek 60-tih godina 20. stoljeća. A kod nas 'konzervativnih' Dinaroida on je trajao više od tisuću godina!
Dakle, što je gonjanje? Ukratko, gonjanje je seksualna igra mladića i djevojke u ruralnim dinaroidnim krajevima koja se događala za vrijeme napasanja ovaca, rada u polju, a u nekim krajevima (Lika na primjer) čak i u kući za vrijeme prela. Na primjer, djevojka bi napasala ovce u brdu i pri tome zapjevala iz svega grla. Pjesmu bi čuo mladić (ne mora biti njen momak) koji bi joj ubrzo prišao te bi pojurio za njome. Ona bi se pretvarala da 'bježi' i da se 'otima' (zapravo sve je bila njena igra), onda bi je mladić ubrzo povalio na ledinu. Pri tome ju je mogao mijesiti koliko ju volja, ali nije smio prodrijeti penisom u njenu vaginu jer to nije dozvoljavao moral dotične sredine. Ukratko, unatoč strogom moralu Katoličke crkve u ono doba, gonjanje je bila opće prihvaćena pojava kod ruralnih Dinaroida.
Dok se ova vrsta gonjanja odvijala u Dalmatinskoj Zagori isključivo izvan kuće (polje ili brdo), u nekim drugim dinaroidnim područjima (Lika, na primjer), ovo se događalo i u samim kućama za vrijeme prela uz blagoslov roditelja i svekolike rodbine. Sjećam se priče jednog čovjeka koji je negdje 50-tih godina kao mladić bio u jednoj ličkoj kući za vrijeme prela. Po njegovu pričanju, u kući su bili ne samo djevojke i mladići već također i roditelji djevojaka. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonjanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki kut i tamo se rastezali i mijesili uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojčinih roditelja. I ovaj čovjek, koji je bio nazočan ovome ličkom prelu, on se - po vlastitim riječima - u početku malo stidio jer je došao iz drugog kraja gdje se ovo nije događalo.
Međutim, na nagovor roditelja jedne djevojke koju nitko nije 'mijesio' te večeri , on se ipak dao na posao te na njenu radost kao i na radost njenih roditelja on ju je na kraju ipak dobro izgonjao. U protivnom, bila bi sramota za djevojku i njenu obitelj jer bi puknuo glas selom da su se sve djevojke izgonjale osim ove jadnice. I ovdje je, podsjetimo se, kao i u prijašnjem, slučaju vladalo nepisano pravilo da se penis ne zavlači u vaginu.
Zanimljivo je napomenuti da se ovo uglavnom poštivalo. Bilo je doduše i rijetkih izuzetaka kada se mladić jednostavno nije mogao kontrolirati. Isto tako, trebala se poštivati i volja djevojke. Drugim riječima, ukoliko djevojki nije bilo do gonjanja onda je mladić trebao poštivati njenu volju. Onaj koji nije poštivao njenu volju ili koji je koristio svoj penis u nedozvoljene radnje (prodor u vaginu), taj je nailazio na strogu osudu sela te ga je pratio zao glas cijeloga života.
Poznavao sam jednu takvu osobu iz Imotske krajine. Zvao se Marijan (već je davno umro). Kad sam bio srednjoškolac uvijek sam se čudio zašto su stariji ljudi u selu mrzili tog čovjeka koji je u to vrijeme meni izgledao prilično normalan starac (premda malo sirov). Jednom sam pitao jednu ženu što je posrijedi. Ona mi je ukratko sve objasnila. Ovaj spomenuti Marijan - po pričanju žene - nije poštivao nepisana pravila gonjanja. Kad je bio mlad on je samovoljno nametao svoja vlastita pravila (možemo slutiti o čemu se radilo!) te je zbog toga navukao na sebe bijes cijeloga sela. Taj zao glas pratio ga je do same smrti. Često su ga puta njegovi vršnjaci 'podsjećali' na ovu njegovu 'sramotu' i u dubokoj starosti. Oni se nisu ustručavali da o svemu izvijeste i njegova sina jedinca. Na kraju je i sam sin - po pričanju ljudi - zamrzio oca zbog ove'sramote' koju je nanio obitelji.
Ukratko, unatoč sveprisutnom gonjanju, rijetko se događalo da djevojka zatrudni sve iz straha što će selo reći. Kad bi se ovo ipak dogodilo, onda je na nju padala isključiva krivnja. Sjetimo se samo Raosovih 'Prosjaka i sinova'. Tamo se Vrtirepka dala u neku vrstu gonjanja. Međutim, onaj vojnik nije poštivao pravila. Zašto?
Najvjerojatnije je bio iz drugog kraja gdje se gonjanje nije prakticiralo. Njenu je želju za seksualnom igrom (tj. gonjanjem) ili krivo interpretirao ili se pak ponašao kao neki rijetki pojedinci (poputrečenog Marijana) koji su znali za pravila ali ih nisu poštivali. Ukratko,'sramota' je pala na 'časnu' Kikaševu obitelj, poglavito na jadnu Vrtirepku kojoj je did Kikaš predložio da se baci u bunar. Svojom smrću - po vjerovanju Kikaša - Vrtirepka bi se iskupila za svu sramotu koju je nanijela obitelji.
'Liganje' podrazumijeva, prema kazivačima, provjeru djevojčinog poštenja. Djevojke su primale momke, pa i udovce, noću 'na sijenu' i bilo je dozvoljeno sve osim koitusa. Djevojka koja podlegne nije više bila 'na cijeni'. Nekada je postajao utvrđeni red i znalo se kojim danima djevojke 'ligaju' s momcima, a kojim s udovcima.
Ako djevojka upražnjavajući 'liganje' ipak zanese, ona je praktično bila u situaciji da bira oca svome djetetu, što se moglo i zloupotrijebiti, pogotovo ako je među partnerima bilo momaka iz 'dobrih', tj. bogatih kuća. Pitanje predbračnih odnosa se, u svijetlu ustanovljene prakse 'liganja' kod Hrvata, pojavilo kao vrlo interesantno s obzirom da Muslimani poriču da se 'liganje' kod njih prakticiralo. Kod njih je uobičajena 'smjena', pri čemu na 'silu' ili u kolu svaki momak ima pravo da priđe bilo kojoj djevojci i da 'prodivani' ili igra sa njom. Pri tome može da 'smjeni' već prisutnog momka, kao što može i on biti 'smijenjen'. Kod 'smjene', po pravilu, nije smelo biti nikakve ljutnje 'smjenjenog' momka. Već na prvi pogled možemo konstatirati da je praksa 'liganja' strukturalno identična praksi 'smjene'.
Običaj 'liganja': Poslije 'mlađanog sila' idu cure spavati na sijeno, u štalu. Momci su mogli obiti i vrata od štale i cure svezati uzicom od dugih gaća ispod koljena i svitnjak sveži oko pasa na leđa, da momak ne može odriješiti, ni prst da ne može uvući ispod uzice.
Momci su to radili kako bi vidjeli koja je cura 'tvrđa dati', koja se bolje može braniti - ta bi bila na cijeni i takva bi se najprije udala. Roditelji su znali koja cura s kojim momkom 'liže'. Bilo je slučajeva da po tri momka dođu jednoj curi, jedan se digne drugome i sa svakim se ona 'drpulja' pod gunjem.
Četvrtkom i nedjeljom bi bilo redovno mlađano sijelo, kad bi se išlo ligat s momcima, obično, a drugim danima s momcima koje nisu baš željele sebi, ali bi ih primale da malo prkose onim momcima koje bi više simpatizirale.
Izvor
Imoart.hr