Na današnji dan, 1991. godine, ubijeni su članovi obitelji Zec – Mihajlo, Marija i njihova 12-godišnja kći Aleksandra. Njihovo brutalno ubojstvo ostavilo je dubok ožiljak u povijesti Zagreba. U svom komentaru, gradonačelnik Tomašević istaknuo je da je otkrivanje spomen-obilježja na Sljemenu prošle godine bio način da se oda počast žrtvama i spriječi zaborav takvih zločina.
Međutim, Trpimir Goluža, javno se osvrnuvši na ovu objavu, postavio je pitanje zašto se naglašava tragedija samo jedne obitelji dok se ostalih 401 dijete, ubijeno tijekom Domovinskog rata, zanemaruje. “Od sve te djece šira hrvatska javnost zna samo jedno ime – Aleksandra Zec. Izdvajanje samo jedne tragedije relativizira sve ostale zločine i žrtve”, napisao je Goluža, optuživši gradsku vlast za selektivno pamćenje i politizaciju ratnih stradanja.
Ova rasprava dodatno je potencirana kontekstom obilježavanja Dana branitelja u Dubrovniku, gdje se Thompsonovim pjesmama evocira domoljubni duh i sjećanje na obranu domovine, dok se u Zagrebu, istovremeno, održavaju koncerti Lepe Brene, čije pjesme za mnoge simboliziraju Jugoslaviju pod čijom su zastavom stradali brojni civili i branitelji.
Pitanje koje ostaje je kako pristupiti kolektivnom sjećanju, a da se pritom izbjegne dodatno produbljivanje društvenih podjela. Jesu li gradonačelnikove poruke i simbolični čini korak prema pomirenju ili, kako tvrde neki kritičari, oblik politikantskog populizma koji unosi nemir u društvo?
401 BEZIMENO I SAMO JEDNO SA IMENOM I PREZIMENOM I NACIONALNOŠĆU, ZAŠTO❓️
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece, a najmanje 1200 ih je teže ranjeno. Samo u Slavonskom Brodu, uglavnom djelovanjem srpskog topništva, ubijeno je 29 djece.
U ratu u Hrvatskoj je najmanje 40 djece ubijeno iz neposredne blizine. Namjerno, zločinački, monstruozno, izvan borbenih aktivnosti.
Ako bismo hladno statistički gledali na te zločine i politikantski ih dijelili po nacionalnosti, onda bismo mogli napisati i to da je od te djece četvero njih bilo iz mješovitog hrvatsko – srpskog braka, da ih je dvoje bilo srpske nacionalnosti, a 34 hrvatske nacionalnosti.
Od sve te djece šira hrvatska javnost zna samo jedno ime – Aleksandra Zec. Imena ostale djece prekrivena su zaboravom.
To nije slučaj niti je nebriga. Izdvajanje i isticanje samo jednoga imena, samo jedne tragedije i samo jednoga zločina služi upravo prikrivanju i potiskivanju svih ostalih imena i sve ostale ubijene djece. Ono služi "aboliranju" svih ostalih zločina i zločinaca.
Tragično i sramotno ubojstvo Aleksandre Zec koje je počinjeno iz koristoljublja služi za stigmatiziranje hrvatske države, hrvatske vojske i policije. Ono se mimo svakoga smisla i mjere svake godine, gura, kao prst u oko, svakom hrvatskom domoljubu, svakom građaninu.
Svi bi se mi zbog ovoga zločina trebali osjećati krivima, a svi bi srpski zločinci zbog njega trebali niti amnestirani. Ili bi u najmanju ruku sav rat i sve žrtve trebale biti relativizirane i izjednačene po onoj poznatoj paroli „Mir, mir, nitko nije kriv“ ili još poznatijoj „Ko nas bre zavadi“.
U tom bešćutnom i nečasnom poslu neizostavno sudjeluje i gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević. On, kao i cijela njegova anacionalna aktivistička družina umjesto bavljenja ozbiljnom politikom pa i ozbiljnim suočavanjem s prošlošću, u suradnji s etabliranim etnobiznismenom u Hrvatskoj plasira jeftine patetične politikantske parole kojima vrijeđa žrtve i unose nemir u društvo.
Ali eto, „može“ im se, jer su im Zagrepčani omogućili da Zagreb bude „njihov“.
No, ne još zadugo❗️
- Napisao je Trpimir Goluža na Facebook-u
S jedne strane, neosporno je da se ne smije zaboraviti nijedna žrtva rata, bez obzira na nacionalnost, ali istovremeno je ključno spriječiti zloupotrebu tragedija u svrhu podjela. Nažalost, ovakve diskusije pokazuju koliko je proces suočavanja s prošlošću i dalje izazov za hrvatsko društvo.
Dok se emocije uzburkavaju, ostaje nada da će buduće generacije iznaći način da se na pravedan i dostojanstven način sjećaju svih žrtava, gradeći pritom zajedničku budućnost, umjesto da ostanu zarobljeni u prošlosti.
Grad Zagreb - Facebook
Grad Zagreb - Facebook
Facebook