KRONIKA POVIJESNIH STRANPUTICA

Skarambeži

Ne znam zašto svi kritikaju našu veliku pjevačku divu, što ide zabavljat' Cetinjane. Koliki samo broj tih kritizera idu tamo na janjetinu i pršut. I pričaju, kako se isplati…

Skarambeži

PIŠE: Mario Klečak

 

Taman nam je turizmu krenulo. Svi svjetski mediji slave Dubrovnik i stavljaju ga na vrh svijeta. Padaju rekordi usred svjetske krize. A onda, neki, takozvani, domaći turist, u Gradu odluči popit' kafu. Kad' ono, na dnu kikare, mjesto fundaća, eto vraga - skarambež. Sad' već mrtav- hladan k'o i kafa, utopljen u kofeinu; skarambež, žohar, gaštapan, cockroach, ili opjevana la kukarača. Pa čemu panika? Nije to pogibeljna najezda skakavaca, kad' napadnu neku nesvrstanu sirotinjsku poljoprivrednu zemlju. Pa ih poharaju.

Mi možemo bit' sretni, što u ovoj paklenoj, suptropskoj klimi, bar nemamo navale krvožednih krokodila, zmija, škorpiona, osa, obada i drugih divljih zvijeri. Altroke, oni (bube švabe), su opasni, prenose užasne boleštine. Neki idu tako daleko, da tvrde kako nije sigurno, jesu li neke kuće kupili ljudi, a skarambeži ih okupirali, ili su skarambeži pravi vlasnici, a ljudi im ih godinama pokušavaju otet', pri tom upotrebljavajući sve, pa i kemijsko oružje.                                                                                                             Propitiv'o sam se po Internetu, kako bi naučio nešto više o tim nevoljenim stvorenjima. Tamo ukratko piše, da su žohari brza, mala i ružna stvorenja. Točka. To je u biti sve što oni jesu. Žohari ne nanose nikakvu štetu. Žohari ne prenose nikakve bolesti, ne grizu za grkljan, ne napadaju. Čak, i

da nam slučajno uđe u usta, gore će bit' njemu, nego nama. Jedina šteta za nas  (ako nam uđe), je unos nešto više kalorija u organizam. Ili hrskavih bjelančevina. Ne znam. Eto.                                                           

A jedan iskusni terminator tvrdi, da ovu beštijicu u praksi nije problem svojeručno prignječit'. Pa čovjek savjetuje lagani udarac kažiprstom prema glavi, ravno odozgo, pod kutom od 90 stupnjeva, da mu lagano prignječimo glavu. To im je, govori on, takozvani mrtvi kut. Baš prikladno ime. Nakon pet do sedam ubojstava, preporučljivo je, kaže, pranje ruku.                                                                                                      Gospar onda daje korisna upozorenja onima, koji bi, onako s gađenjem, mogli ugazit' skarambeža. Kaže, nikad', ali baš nikad' nemojmo gaznut' žohara na tapitu! Jer, možda smo gaznuli 'noseću' ženku, i u tom smo trenutku nehotice stvorili gnijezdo od četrdesetak mladih žohara nasred dnevnog boravka. Pa kaže, kako se pažljivim promatranjem može ustanovit', jeli la kukarača ženka ili mužjak. Mužjak na guzici ima dvije izrasline u obliku slova V, a ženka je više zaobljena. Kako znamo da je ženka trudna? Vidi se jajašce, koje joj čini pola tijela. I to je sve. Nema tu mjesta gađenju. Ima i gorih stvari.                                                                                                           Dosta mi se sjetit', kad' sam prvi put, potpuno sam, u kući razmontir'o cijevi u banji i golim rukama počistio sifon. Malo 'ko zna, što znači očistit' sifon rukama? K'o da sve dlake, hrakotine, bale, sluz, crno ispod noktiju, ljige, blatnu šporkecu, zamijesiš u jedno, i ostaviš koju godinu, da se ukiseli na skrovitom mjestu, a koje svako toliko bezuspješno zalijevaš raznim kiselinama i skupim preparatima za čišćenje. Ti isti preparati, ne samo da ništa ne očiste, nego još i pomažu mutaciji neotkrivenih organizama i bakterija koje se nesmetano kroz godine razvijaju i hrane šporkecom ljudskog tijela.

Eto, a mi osjetljivi radi par skarambeža..

Kako je tek u Zagrebu. Oni su tamo u govnima do grla. Vruće ljetno vrijeme, k'o stvoreno za požare, postalo je izvrsno i za ekološke proteste. Tako u Jakuševcu, poznatom po masovnom svinjogojstvu, više nisu mogli trpjet' smrad velikoga grada, pa nisu dali kamionima da im iskrcavaju smeće. Dosta im je, rekoše, dosta više zagrebancije i pratećeg smrada. Baš su se bili naježili. Bivša ministrica za ekologiju promijenila je u međuvremenu pristup ovoj naučnoj disciplini, pa je rekla, da na prosvjednike treba poslat' policiju.

A onda, iznenada dogovor. Lokalnom puku će se plaćat' smrdarina, neće morat' plaćat komunalije i dobit' će mukte dozvole za nelegalno izgrađene kuće, a svoje prace će i dalje moć puštat' na ispašu, u netaknutu prirodu i okoliš mega smetlišta. Momentalno je smrada nestalo, a napaćeni prosvjednici su pustili kamione sa smećem, da im ga istovare. Sjajno!
Doznali smo i novu definiciju države. Naša se zove slučajna država, jer  smo svi prepušteni slučaju, izjavio je predsjednik Vlade. Pazeći da ne uvrijedi očitoga krivca  za nezapamćenu sušu i velike gubitke u poljoprivrednoj proizvodnji, rek'o je, kako reda mora biti, i da se zbog složenosti, problemi u poljoprivredi, neće u ovoj godini moći riješiti. Seljaci i tako, što se ulaganja u navodnjavanje tiče, jedino mogu uložit' molbu Bogu -  za kišu.

Onda je govorio, kako ova godina neće svršit' u plusu, nego slijedeća, na čemu  njegov tim naporno radi. I dat' će sve od sebe. Pitanje je samo, zna li on, da prije nego daš sve od sebe, moraš provjerit', ima li te - dovoljno!

Dantonova smrt, novi je scenski hit Ljetnih igara, u kojem, za svoje učešće, publika plaća ulaznicu, a onda postaje dio scenografije giljotiniranih glava na prošupljenoj pozornici. Ma bi li vragu palo na pamet. Udruge za zaštitu životinja, nisu bile zabrinute za ljudske glave izložene tamo mačevima i nogama omiljenih glumaca, nego za kokoš, koju su trebali umjetnički obezglavit' ili ti mučki pogubit' pred svima. Tako joj glavu nisu ocaparili uživo, nego u privatnom ritualu. Sumnja se na Kneza.

Mlađi od šesnaest godina nisu smjeli prisustvovat' predstavi, a prema nekima, i neki od starijih su požalili što nisu mlađi. Ali to je posve prirodno, kad' dođeš u neke godine. Jedan poznati gledalac iz prvoga reda, zabrinut' zbog scenske prašine u svom dišnom sustavu,vratio se na Stradun čuvat' Orlandov mač i bijelu festivalsku bandjeru. Ostali su svi jako uživali.

Ne znam zašto svi kritikaju  našu veliku pjevačku divu, što ide zabavljat' Cetinjane. Koliki samo broj tih kritizera idu tamo na janjetinu i pršut. I pričaju, kako se isplati. A ona,... ma.... jes' da se je bila zaklela, kako njezina noga nikad' neće kročit' preko susjedne granice. Tako je rekla. Ma sigurno i neće tamo kročit' nogom, nego bora ti autom, a zakletva nije uopće spominjala auto. Ona je zapravo vjesnik pomirenja, diplomat i vizionarka vremena koja dolaze. I ne ide s poslom tamo. Niti na janjetinu. Nego ide mukte pjevat' onu čuvenu: 'Prijatelji stari đe ste', 

Ili, možda onu moderniju: bez granate i bez metka, krenut' ćemo iz početka.

                


  • Autor: Glas grada
  • Foto: Mario Klečak
  • Objavljen: 01.09.2012 09:11
  • Posljednja izmjena: 01.09.2012 15:31
Šalji dalje:

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.