Razgovarala: Diana Rexhepi
Njegovo višegodišnje zanimanje za osobe s intelektualnim poteškoćama samo se naizgled čini nespojivim s njegovim opisanim načinom rada, ali kako kaže dr Kramarić, osobe s intelektualnim teškoćama „ostaju vječito djeca“, pa tako skrb za njih jest interaktivni čin, stoga što nam ta 'vječita djeca' skrb za njih uzvraćaju čistom i nepatvorenom ljubavlju.
Osobe s intelektualnim teškoćama (IT), (ranije smo koristili naziv osobe s mentalnom retardacijom), postoje oduvijek. To nije bolest, već stanje zaustavljenog, nedovršenog ili ometenog psihofizičkog rasta i razvoja, koje se očituje IQ nižim od 70, smanjenim adaptacijskim sposobnostima i sve to prije 18. godine života. Oko 2,2 % djece se rađa s IQ nižim od 70, ali značajan dio nažalost, nikad ne zatraži pomoć od društva ili zdravstvenih sustava. Od ukupnog broja osoba s IT, gotovo ih devet desetina ima granične ili lake IT, što znači razvojnu dob (razina ponašanja i kognitivnog funkcioniranja) od 7 do 12 godina. Skrb za mentalno zdravlje osoba s IT je svugdje u svijetu, pa tako i kod nas zaostajala za skrbi prema drugim bolesnicima (s tzv. tjelesnim bolestima), a čak i u odnosu na skrb za bolesnike s psihičkim poremećajima.
Specifičnost osoba s IT jest da četiri puta češće imaju psihičke poremećaje (psihoze, ovisnosti, neuroze, poremećaje osobnosti), te da u skrbi za njih nužno moraju sudjelovati različiti specijalizirani stručnjaci (psiholozi, rehabilitatori, logopedi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, radni terapeuti, medicinske sestre, liječnici opće medicine, neurolozi, psihijatri ). Opća zdravstvena skrb kod njih također zahtijeva specifičan pristup različitih specijalista i njihovih timova, jer se radi o osobama koje često ne govore, imaju više različitih kroničnih bolesti, višestruke hendikepe i sl.
Kada je počelo Vaše zanimanje za osobe s intelektualnim teškoćama i otkud odabir baš ove skupine ljudi ?
Moje je iskustvo u skrbi za osobe s IT započelo 1998. godine po savjetu i preporuci starijeg kolege na Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb, gdje smo zaposleni. Kao konzilijarni psihijatar odlazim jednom tjedno u Centar za rehabilitaciju Stačić, pored Dugog Sela.
Tada je moj kolega rekao : „hajde, tebi je to usput”, a vremenom se ta izjava pokazala posve točnom.
Naime, skrb za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama (IT), postala je moja profesionalna preokupacija, tema mojih radova i profesionalnih istupa.
Kako sam vremenom sve ozbiljnije stjecao uvid u nemoć, neznanje i nesposobnost da adekvatno skrbim o mentalnom zdravlju osoba s IT, početkom 2008. godine sam napisao PROJEKT, zapravo akcijski plan aktivnosti potrebnih za napredak skrbi za mentalno zdravlje osoba s IT. Ubrzo sam ga prokomentirao s kolegicama na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, ERF (Igrić, Škrinjar-Frey, Pintarić-Mlinar, Sekušak-Galešev, Bratković) kojima se svidio, pa su me upoznale s prof. Došenom.
Nakon što sam PROJEKT pokazao prof. Došenu, uslijedio je poziv u Nizozemsku, gdje sam potvrdio ispravnost u PROJEKTU zacrtanih ideja. Cilj PROJEKTA je uspostava integrativne skrbi za mentalno zdravlje osoba s IT u Republici Hrvatskoj, a sudionici bi trebali biti Medicinski fakultet i Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Zavodi za javno zdravstvo grada Zagreba, županijski i Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH, Ured za rad, zdravstvo, socijalnu politiku i branitelje grada Zagreba, institucije koje su uključene u skrb i rehabilitaciju osoba s IT u RH, Hrvatski savez udruga za osobe s intelektualnim teškoćama i sve udruge roditelja osoba s IT u RH.
Kako je kod nas sa skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama i jesu li građani RH upoznati i dovoljno senzibilizirani za probleme ove skupine ?
U našoj sredini, koja uvelike zaostaje za europskim standardima psihijatrijske skrbi za osobe s intelektualnim teškoćama, još uvijek dominira institucionalni model skrbi, suprotno Konvenciji o pravima osoba s invalidnošću UN koju je Republika Hrvatska potpisala. Pokušaji značajnije deinstitucionalizacije za sada nisu zaživjeli. U skrbi o mentalnom zdravlju nedostaju prije svega multidisciplinarni timovi osposobljenih profesionalaca različitih profila, koji će biti pokretač promjena dosadašnjeg sustava skrbi za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj. To, između ostalog, podrazumijeva provođenje epidemioloških istraživanja i zalaganje za uvođenje odgovarajućih sadržaja u programe relevantnih srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova u obliku dodiplomske, poslijediplomske znanstvene i specijalističke edukacije.
Time bi se permanentno unaprjeđivala skrb za mentalno zdravlje na osnovi empirijskih i znanstveno istraživačkih podataka. Potrebno je također formirati stacionarne kapacitete pri Klinikama za psihijatriju koje trebaju postati rasadnici znanja i stručnosti u tom području za liječnike, psihijatre i druge stručne djelatnike koji se susreću s tom populacijom i njihovim teškoćama na planu mentalnog zdravlja.
U okviru institucija kao i u vaninstitucionalnim oblicima skrbi potrebno je djelovati u smjeru formiranja stručnih timova za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama kako bi se izbjegao monodisciplinarni pristup i proširilo razumijevanje svih aspekata života i potreba ove populacije, što izravno i neizravno utječe na prevenciju mentalnih poremećaja.
Od 1957. godine, kad je osnovan, djeluje Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom. U svom sastavu ima 32 temeljne udruge i 42 kluba za osobe s IT okupljajući oko 10 000 članova diljem Republike Hrvatske.
Dr. Milivoj Kramarić, dr. Goran Babić i prof. dr. Anton Došen
K tomu, osnivanjem Hrvatskog društva za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama Hrvatskog liječničkog zbora učinjen je sredinom 2010. godine značajan korak, dobiven je okvir za djelovanje svih profila stručnjaka koji su potrebni u multidisciplinarnim timovima. Ipak, prava pokretačka snaga napretka skrbi za mentalno zdravlje osoba s IT u Republici Hrvatskoj bit će stvorena kad profunkcionira Centar za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom u okviru KBC-a Zagreb, odnosno kad Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odobri zapošljavanje kadrova potrebnih za multidisciplinarne timove Centra.
Radi se o deset stručnjaka ( dva zainteresirana liječnika su već zaposleni u KBC- Zagreb ) : 2 rehabilitatora, 2 psihologa, 2 sestre visoke naobrazbe, 2 radna terapeuta, 1 socijalnom radniku i 1 fizioterapeutu visoke naobrazbe. Troškovi njihovog zapošljavanja ( samo plaće za godinu dana, prostor i opremu moguće je osigurati u KBC-Zagreb ) iznose 1 450 000,00 kn, a prema HZZO-u trenutno važećim cijenama i uslugama postojećim u Plavoj knjizi, taj bi tim u godini dana kroz Dnevnu bolnicu i timskim ekspertizama zarađivao 2 470 000,00 kn.
U Centru za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom bi se povrh navedenog organizirali dnevni rehabilitacijski programi, multidisciplinarni tim ili njegov dio bio bi u stanju 'izaći na teren u ustanovu', smještaj u zajednici ili obitelj, gdje je smještena osoba s intelektualnim teškoćama ili autizmom i postoji neki problem kojeg se drugačije nije moglo rješavati (stručni mobilni tim ).
Centar će također imati vrlo značajnu ulogu u provođenju PROJEKTOM zacrtanih aktivnosti (edukacija, javna promocija, deinstitucionalizacija, istraživanja, međunarodna suradnja i razmjena).
Što bi nadležne institucije trebale učiniti za ovu brojnu a očito iz nekih razloga zanemarenu skupinu ljudi?
Promatrajući do sada učinjeno za unaprjeđenje skrbi za mentalno zdravlje osoba s IT, prepoznaje se veliki značaj slijedećeg koraka : osiguranja sredstava za funkcioniranje Centra za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom u okviru KBC-a-Zagreb. Za to je nužno odobrenje za zapošljavanje multidisciplinarnih timova budućeg Centra od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Kako su prostor i oprema Centra za mentalno zdravlje osoba s intelektualnim teškoćama i autizmom moguće riješivi u okviru KBC-a-Zagreb, nikako ne bi trebalo propustiti priliku da veliki broj osoba s IT u Republici Hrvatskoj konačno ima odgovarajuće mjesto za skrb o mentalnom zdravlju.
Razgovarala: Diana Rexhepi