Navodi se kako je Split s okolicom napadnut 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44, Šibenik s okolicom 37 te ostala mjesta s manje od 30 napada. Uostalom, hrvatska javnost svako malo se podsjeti na ove događaje, ne putem knjige spomenute povjesničarke, nego kroz novinske napise koji objavljuju vijesti o pronađenim neeksplodiranim bombama iz Drugog svjetskog rata kao što se to neki dan dogodilo u Slavonskim brodu. Podsjetimo se vijesti od prije nekoliko dana...
'U Ulici Vatroslava Jagića na kućnom broju 62 pronađena je neeksplodirana zrakoplovna bomba iz Drugog svjetskog rata. Bombu težine oko 250 kilograma pronašli su radnici prilikom kopanja temelja za novi stambeni objekt i to na dubini od 1,30 metara. Odmah nakon dojave policija je osigurala cijelo područje. Određena je sigurnosna zona, a stanari najbližih kuća su evakuirani'.
Brzo su u Slavonski brod stigli pirotehničari koji su bombu premjestili daleko u polje i aktivirali. Prigodom detonacije zemlja i raslinje letjelo je do 200 metara visoko što zorno svjedoči o razornoj snazi zaostale pod zemljom bombe. 'Riječ je o zrakoplovnoj bombi američke proizvodnje, oznaka GP-500L', kazao je policijski službenik za protueksplozivnu zaštitu Marijan Nikolaus iz zagrebačke PU. Dodao je kako se sličnih bombi do sada dosta pronašlo u Zagrebu i okolici. 'Iznenadilo nas je da je bomba pronađena plitko pod zemljom, nepuni metar od površine, jer obično takve neeksplodirane bombe pronalazimo na dubinama od četiri do sedam metara.'
Slične bombe u zadnjih pedesetak godina pronalažene su u šibeniku, Splitu, Zadru, Zagrebu, Kninu, Puli... Ova zadnja pronađena u Slavonskom brodu ostala je kao opasan svjedok razaranja koje je ovaj grad pretrpio zadnje dvije godine svjetskog rata.
Saveznici su tijekom 1944.i 1945. godine, Slavonski Brod kao njemačko uporište i strateški važan pogranični grad u NDH, bombardirali ukupno 27 puta. Najstrašnije bombardiranje dogodilo se 19. siječnja 1945. godine kad je poginulo 300 Brođana. U Brodu je tada živjelo 15.000 stanovnika. U tom bombardiranju u kojem je uništeno 80% grada, sudjelovalo je 720 bombardera i 260 lovaca. U nekoliko sati na grad je palo 1050 bombi, teških između 100 i 500 kilograma.
Split je bio najčešće bombardiran, ne samo od savezničkih bombardera. Split je 6.travnja 1941.godine, na dan njemačkog bombardiranja Beograda, bombardiran od talijanske avijacije. Neposredni nakon talijanske okupacije i kratkotrajnog ulaska partizana u grad bombardirala ga je i njemačka avijacija. Ipak, najžešća bombardiranja Splita učinili su saveznici, u više od 70 bombardiranja Split je bio uništen a poginulo je nekoliko stotina osoba. Iz knjige Marice Karakaš Obradov izdvajamo opis groznog bombardiranja Splita 3.lipnja 1944.godine.
'Dana 3. lipnja 1944. u 10 sati pojavilo se nad Splitom oko 30 savezničkih bombardera koji su u dva naleta bacali bombe gdje su stigli, tako da je najviše stradala gradska tržnica u Hrvojevoj ulici, gdje je Pazar preseljen nakon bombardiranja 5. prosinca 1943, zatim predio oko Srebrnih vrata Dioklecijanove palače i područje oko crkve Sv. Dominika. Potom je, oko 13 sati, također u dva naleta, oko 70 bombardera bacilo oko tisuću razornih bombi na gotovo čitavo područje grada, od Firula do Meja, od Pojišana do Predgrađa, od Poljičke ceste do visova Marjana, a osobito na Veli Varoš.
Ovaj napad na Split bio je povezan s borbama za otok Brač, koje su otpočele 1. lipnja, napadom jedinica 26. divizije NOV i POJ, britanskih komandosa i jedne američke planinske čete. Borbe su okončane 4./5. lipnja povlačenjem partizanskih i savezničkih postrojbi na Vis. U zračnim napadima na Split, u svrhu podrške spomenutim vojnim operacijama, poginulo je oko 300 ljudi, a velik broj ljudi bio je ranjen. Prema jednom kasnijem izvješću navodi se da je napad izveden u četiri naleta, da su bačene 672 bombe, a da je poginulo 228 osoba, 114 je teže, a 39 lakše ranjeno.
Mjesni obavještajni centar OZN-e za grad Split navodi u svom dnevnom izvješću od 7. lipnja da je u napadima smrtno stradalo 25 civila, 20 njemačkih vojnika, 22 domobrana i dvojica ustaša, da je više od tisuću ljudi ranjeno, a iskopavanja još nisu bila završena. Također se navodi da je pomutnju zbog bombardiranja iskoristilo 150 zatvorenika za bijeg.
Različiti podaci o broju poginulih, ranjenih, količini izbačenih bombi i stradalih kuća, tijekom ovog napada, nalaze se u arhivskim izvorima i u literaturi. Uglavnom se broj poginulih kreće od 222 do 300 ljudi, broj ranjenih od 200 do 345, s tim da je u narednim danima poslije bombardiranja bilo onih koji su umrli od zadobivenih ozljeda. Također i broj bačenih bombi varira od 672 do tisuću. U jednom onovremenom izvješću navedeni su sljedeći podaci: 227 mrtvih, teže ranjenih 78, lakše ranjenih 140, potpuno srušenih kuća 121, teže oštećenih kuća 217, lakše oštećenih kuća 210, srušenih obrtničkih radnji 14, bačenih bombi 620, neeksplodiranih bombi 30.83. Broj poginulih njemačkih vojnika ne nalazimo u tisku niti u arhivskim dokumentima, nego u članku iz 1991. objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji gdje se navodi da je poginulo 5 do 6 njemačkih vojnika.
Prema riječima splitskog kroničara Ante Kisića, redarstvo i NZ odvozili su mrtve u bolnicu u 16 kamiona. Utvrđivanje identiteta žrtava bilo je otežano zbog činjenice da je na Pazaru bilo mnoštvo izbjeglih ljudi iz drugih područja Dalmacije, koji su većinom bili bez ikakvih osobnih isprava'.
U Hrvatskom vjesniku iz Geelonga, prije nekoliko godina objavljeno je sjećanje Splićanina Tomislava Jelaske koji je preživio savezničko bombardiranje Splita 3.lipnja 1944.godine. 'Majka je bila na pazaru, a ja sam kao 11-godišnjak sa svojim četverogodišnjim bratom odmah nakon prvih eksplozija potrčao prema jednom skloništu. Koje je bilo zatvoreno, iako smo po metalnim vratima lupali zajedno s još nekoliko ljudi nitko nam nije otvorio, a oko nas je sve dimilo od eksplozija. Sklonili smo se negdje kod igrališta Hajduka, zalegli ispod nekih klupica. Kada je sve završilo saznao sam da je bomba pogodila kraj onoga skloništa i da su mnogi poginuli. Majka je bila ranjena, no ne teže i bila je presretna da smo ostali živi. Poslije smo za bombardiranja bježali na Marjan gdje smo se sakrivali u bačve koje su bile postavljane u zemlju'.
Iz ratnog dnevnika Vladimira Bege daju se naslutiti golemi razmjeri tragičnog bombardiranja Splita. 'Žalosni rezultat ovoga četverostrukog današnjeg bombardiranja bijaše oko tri stotine mrtvih građana i oko sto i pedeset teško ranjenih, a da ne govorimo o mnogobrojnim srušenim i oštećenim kućama… Posvuda, od Firula do Poljuda, čak do marjanske šume, padale su teške bombe, te svugdje u gradu ima žrtava, mrtvih i ranjenih, kao i srušenih kuća.
Pojaviše se i veliki požari koje se ne može gasiti, jer su ulice skoro sasvim zakrčene ruševinama. Čitavi grad obavijen je paklenim dimom i žutom prašinom koja nas guši, te pljujući žutilo vapimo za svježim zrakom.
Najteže su pogođeni predjeli u centru grada oko crkve svetog Duje, a znamenita Srebrna vrata postala su krvava vrata, sva zamazana i crvena od ljudske krvi. Po pločnicima leže razmrskane ljudske lubanje, otkinute ruke i noge ili proparana crijeva, a kada iz teretnih automobila iskrcavaju u mrtvačnicu te ljudske ostatke, ne znaju kako bi ih označili, te samo bilježe: donji dio jedne žene ili jedno razmrskano dijete. Gledajući na licima jadnih mrtvaca izraze užasa, pučanstvo je zahvatila teška strava i turobni osjećaj da neće izbjeći toj strašnoj smrti. Zbog toga se mnogi građani skrivaju po podrumima u najtješnje uglove kuća, dok drugi bježe po poljima daleko od grada.
Stradale su i jadne životinje. Na Pazaru leži 17 konja i tri magarca, kojima se zbog širenja nozdrva u žudnji za svježim zrakom vide požutjeli zubi, kao da se smiju. Raskrvavljenu polovicu jednog magarca zračna je struja prebacila preko zidina Dioklecijanove palače, čak iza crkve svetog Duje. Među ruševinama po Pazaru i na ulicama ima posvuda izgubljenih cipela, klobuka, kao i rasute trgovačke robe, a u jednom uglu Dioklecijanovih zidina sklonio je glavu te prestrašeno proviruje ranjeni magarac, dok mu iz stražnje noge teče crvena krv. Nevezan, on cijelog dana tvrdoglavo iščekuje, pravom engleskom upornošću, svoju gospodaricu, da mu baš ona pridigne samar koji leži prevrnut do njega na zemlji, ali ga ona neće nikada više osamariti jer su je bombe raznijele na sasvim malene komadiće'.
Bombardiranja dalmatinskih gradova trajala su neprestance.
U Kaštel Sućurcu u anglo-američkom bombardiranju 5. prosinca 1943. u 15.05 poslijepodne, živote je izgubilo 97 mještana, od kojih njih 65 u crkvi za vrijeme misnoga slavlja, kada je stradao i svećenik don Ante Rubignoni. Kaštel Sućurac je u to vrijeme bio mjesto sa oko 2200 stanovnika, a osim brojnih žrtava, pod smrtonosnim teretom 36 savezničkih bombardera B 25 potpuno je razoreno i 38 kuća, dok ih je 50-ak oštećeno..
Od savezničkih bombardiranja u jednom navratu teško je stradao i Osijek. U 'Kapucinskim zapisima' opisuje se brutalno razaranje grada na Dravi i njegovih stanovnika...
'Sve je počelo 14. lipnja 1944. godine, kada je u samo nekoliko minuta nestao gotovo cijeli Donji grad zajedno sa žiteljima... Toga dana zračna se uzbuna oglasila oko 10.30 sati, a tridesetak savezničkih bombardera je preletjelo grad prema Mađarskoj, izvan grada su napravili široki luk i vratili se nad Osijek.
Saveznički bombarderi su tada od željezničkog mosta do Zelenog polja (gdje se na mjestu današnje Elektroslavonije nalazila njemačka vojna baza sa zemljanom pistom) ispuštali takozvani 'tepih' bombi, od kojih je svaka težila oko 250 kilograma. Razaranje je bilo strahovito, nestale su Kispatićeva, Gupčeva, Vukovarska ulica, sve od Drave do Divaltove. Skladište benzina Ipoil gorjelo je danima. Osijek, koji je do tada bio pošteđen ratnih strahota, stenjao je pod ruševinama.
Poginulo je blizu 400 ljudi. Osijek je kao industrijski i prometni centar, prepun vojske, i od kobnog 14. lipnja postao je stalna meta savezničkih napada. Zračne su uzbune punih deset mjeseci punile osječke podrume'. Nešto s manjim intenzitetom, zbog ojačane protuzračne obrane bio je bombardiran i Zagreb, najčešće područje oko borongajskog aerodroma i oko vojarni. Bilo je također i civilnih žrtava... /Andrija Kačić-Karlin/