Slavko Linić badava je hibernirao, leptir nije postao

Riječki šerif, tipični je izdanak hrvatske politike koji je zapravo svjestan jedne, po njega porazne, činjenice, naime, ovo su posljednje Linićeve godine u takozvanoj visokoj politici, nažalost po Linića ni sam ne zna kako se nositi jednom takvom činjenicom, zbog čega se gomilaju frustracije, a što izravno plaćaju svi oni koji mu se nađu na meti, izuzev Nine Pavića. Međutim, kad političar dođe u situaciju da ga brani medijsko tajkunska oligarhija, legalnog ratnog profitera, najbolje je da sam spakira kofere. Sanader je odavno u Remetincu. Linić možda tamo neće stići ali će uskoro biti bivši ministar financija.

Iznerviran savjesnošću jednog suca  Linić je, potpomognut medijskom oligarhijom, nasrnuo na sudbenu vlast i pritom nije birao riječi, što nikoga ne iznenađuje, međutim, ima onih koje je ostarjela politička frustracija uplašila svojim urlicima, srećom, takvih je sve manje. Naime, Hrvati su danas, više no ikad, postali svjesni Linićevog kraja, nažalost ne koliko Linić sam.  Teško je reći da se svojim nasrtajima i svojim govorom mržnje, sveti imaginarnim neprijateljima, no dojam je nedvojbeno takav,  čemu pridonosi Linićev birtijski način komunikacije s neistomišljenicima. Slavko Linić nikada nije bio oličenje pristojnosti, međutim, kako stari tako i pretjeruje, očito je da godine ne donose mudrost svakome, riječkom šerifu najmanje. Na Linićev način u niti jednoj državi Europske unije sa sucima ne komunicira niti jedan ministar. Hrvatska je možda ušla u Europsku uniju, no, sa sobom nije povela i one koji su nas 'tamo' poslali.