Hrvatski nogometni reprezentativac, Vedran Ćorluka , iskusni nogometaš koji puno toga pamti i koji je s reprezentacijom puno toga preživio, pa i tragični poraz, ako u sportu uopće može biti tragedije, protiv Turske na Europskom prvenstvu prije šest godina, kako smo već pisali, najavio je Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu i prve ozbiljnije pripreme pod vodstvom izbornika Nike Kovača.
Ćorluka, koji je zapravo pa talentu i nogometnom znanju ravnopravan nekadašnjim neprobojnim mušketirima hrvatske obrane, Jerkanu, Štimcu, Šimiću, Soldi i, naravno, Slavenu Biliću, posebno ovom potonjem s obzirom da su vrlo slični konstitucijski, kao i igrački, nije uspio u reprezentaciji napraviti ono što je možda po igračkom potencijalu trebao i što bi se dogodilo da je bilo samo milimetar više sreće na Europskom nogometnom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj prije šest godina. Što vam je nogomet, sport općenito? Samo je nekoliko sekundi Vatrene dijelio od velike pobjede protiv Turaka i polufinala Europskog prvenstva, s obzirom kako je Hrvatska tada pod vodstvom Slavena Bilića izgledala nismo sigurni da bi kraj bio u polufinalu. Nažalost, fortuna je odlučila drugačije.
Dakle, Ćorluka je, između ostaloga, uoči puta na mini pripreme u Austriju, rekao da će Vatreni proći skupinu na Svjetskom prvenstvu i tako Hrvatsku učiniti ponosnom? Je li to dovoljno, unatoč činjenici da Hrvatska prvu utakmicu SP igra upravo protiv najjačeg protivnika, domaćina turnira, reprezentacije Brazila?
Od Brazila, bez obzira koliko imali 'Maradona' u momčadi, uvijek se može izgubiti. Dakle, pretpostavimo da Brazil, s obzirom na atmosferu, pobijedi Vatrene. Imaju li Vatreni pravo zadovoljiti se samo prolaskom skupine s obzirom na zvijezde koje igraju u hrvatskoj reprezentaciji? Smije li se Modrić zadovoljiti osminom finala unatoč činjenici da nas u osmini finala čekaju svjetski prvaci, Španjolci, li svjetski vice prvaci, Nizozemci, koji su opako pomladili reprezentaciju? Ždrijeb je zapravo najveći protivnik Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, sreće nije bilo previše. Ne samo u osmini finala nego i u skupini, iako se nekima čini da su Hrvati izraziti favoriti protiv reprezentacija kao što su Meksiko i Kamerun to nije baš tako, možda bi bilo da se utakmice igraju u Europi, međutim, u južnoameričkoj atmosferi Meksiko je uvijek opasan, protiv svakoga, ne bismo, dakako, podcjenjivali Kamerun, 'afrički Brazil', iako su daleko od onoga što su bili prije 24 godine na Svjetskom prvenstvu u Italiji kada su nesretno ispali u četvrtfinalu.
No, Meksiko, je naš protivnik, prilika je to za revanš zbog poraza koji smo od Meksika doživjeli na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, u prvoj utakmici u skupini Vatreni su izgubili 1-0 od Meksika, kasnije pobijedili Italiju, poraženi od Ekvadora i na kraju otišli kući. Jedine golove na Svjetskom prvenstvu prije 12 godina dali su Ivica Olić te Milan Rapaić – Miki. Hrvatska danas ipak ima jaču reprezentaciju nego što je bila reprezentacija koju je od Ćire Blaževića preuzeo Mirko Jozić, ona, Šukerova, generacija je odlazila, počelo je vrijeme stvaranja, nitko nije ni očekivao više budući da je Šuker, koji je igrao protiv Meksika, no, nije protiv Italije i Ekvadora, imao već 34 godine. Zastor je pao na vatrenu eru devedesetih, već četiri godine kasnije heroji Ćirinog razdoblja bili su prošlost. Svjetskog prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji nagovijestilo je dolazak nove zvijezde hrvatskog nogometa, 'rođen' je Ivica Olića, koji će ovog ljeta, na svom posljednjem Svjetskom prvenstvu, biti jedna od udarnih igala hrvatske nogometne reprezentacije.
Primjećujete da kroz članke o reprezentaciji često okolišamo, da se pretjerano vraćamo u povijest?
Činimo to namjerno, naime, svjetska prvenstva u nogometu povijest su sama po sebe, bez prošlosti i bez legendi koje su ispričale najbolje nogometne priče, ni World Cup ne bi imao smisla. Što je Svjetsko prvenstvo bez priče o Peleu, Maradoni, Platiniju, Romariju, Ronaldu ili Zidaneu? Da, i Šukeru? Jednog dana neki drugi će pričati priču o velikoj generaciji hrvatskih nogometaša koji su po svom talentu imali prilike stići velikane svjetskog i hrvatskog nogometa iz Francuske 98.', hoće li ta priča imati sretan kraj?
Morala bi, uz pravog izbornika koji neće tražiti alibi zbog eventualnih neuspjeha, i koji će jasno reći što želi od svojih igrača. Uz dužno poštovanje Meksiko i Kamerun nemaju ni približno takvu koncentraciju kvalitete kakvu ima Hrvatska, danas ni Nizozemska, unatoč mladosti i poletu, nije bolja reprezentacija od Vatrenih, a oni su Kovačevim pulenima, kako rekosmo, mogući idući protivnici. Jedina istinska veličina 'Tulipana' zapravo je suigrač Marija Mandžukića iz Bayerna, Robben. Međutim, igrača poput Rakitića ili Mandžukića nemaju, i nisu jedini.
Nažalost, ova generacija ima još samo jednu šansu - brazilsku. Foto: AFP