Natječaj za obnovu i opremanje izvanbolničkih rodilišta u Sinju, Imotskom i Makarskoj, mogao bi biti poništen neslužbeno doznaje
Vjesnik. Rodilišta su zatvorena u svibnju prošle godine, jer bez operacijskih dvorana ne mogu pomoći u kriznom stanju kod poroda.
Ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović, donoseći uredbu o zatvaranju, obećao je pomoć u opremanju da bi se ta rodilišta opet otvorila, ali kako se sada čini, natječaj se možda nakon poništenja neće ni obnoviti, a uredba o zatvaranju će se - povući. Podsjetimo, još prije je zatvoreno i rodilište u Đakovu, Otočcu, Senju i Supetru.
Zbog nezadovoljnih građana lani je obećano da će se splitsko-dalmatinska izvanbolnička rodilišta otvoriti do kraja 2010. godine, a i za đakovačko je rečeno da, ako tako kaže struka, stiže pomoć za obnovu. No, je li ih uopće trebalo zatvarati?Zanimljivo je s tim u vezi istraživanje prof. dr. Ante Dražančića, člana Povjerenstva za perinatalnu medicinu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, inače utemeljitelja perinatalne medicine u Hrvatskoj i bivšoj državi. Prema njegovu stručnom mišljenju, izvanbolnička rodilišta imaju izvanredno korisnu ulogu u obnovi i skrbi za najmlađe članove zajednice i njihove majke prije i poslije poroda.
Prof. Dražančić i njegovi kolege analizirali su perinatalni mortalitet djece u sedam preostalih izvanbolničkih rodilišta u Hrvatskoj - u Đakovu, Sinju, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Malom Lošinju i Supetru na Braču - od 1999. do 2009. godine, dok još nisu bila zatvorena.
I sami su bili iznenađeni rezultatima: u 10 godina je u svih sedam rodilišta rođeno 13.023 djeteta, od toga je bilo devet mrtvorođenih, neonatalno (u prvih sedam dana nakon poroda) umrlo je također devet, uključujući nedonošenu djecu koja su nakon rođenja transportirana u bolničko rodilište i tamo preminula. Perinatalni je mortalitet bio, dakle, 18 od 13.023 ili 1,38 na 1000 djece. To je statistički znakovito manje od perinatalnog mortaliteta u cijeloj Hrvatskoj, koji je bio 8,6 na 1000, što je oko šest puta više! Također, učestalost preranog rađanja je u izvanbolničkim rodilištima bila 1,6 posto: prerano je rođeno 41 dijete, što je statistički znakovito rjeđe nego u cijeloj Hrvatskoj (5,5 posto).
Spomenuta rodilišta ni prije sigurno nisu radila u sjajnim okolnostima glede opremljenosti, higijenskih uvjeta te stručne osposobljenosti, kaže prof. Dražančić. Međutim, iz neznanja ili neobaviještenosti, a možda i pogrešne koncepcije da se u izvanbolničkim rodilištima moraju moći, ako treba i operacijom (carskim rezom) dovršiti svi porodi, Sanitarni inspektorat Ministarstva zdravstva najprije zatvara rodilište u Đakovu, a onda i rodilišta Splitsko-dalmatinske županije (Sinj, Imotski, Makarska, Supetar na Braču). U brojnim medijskim izjavama najavljeno je da će sva ta rodilišta biti osuvremenjena s odgovarajućom stručno-medicinskom opremom i ljudstvom.
Izvanbolnička rodilišta osnivala su se dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća pri domovima zdravlja, podsjeća prof. Dražančić. U njima su bili i dispanzeri za žene i savjetovališta za trudnice s besplatnim pregledima u skladu sa shvaćanjima »socijalne medicine« Andrije Štampara. U većim općinama, izvan gradova, bila su formirana izvanbolnička rodilišta u kojima su radile primalje te specijalisti ginekolozi-porodničari ili liječnici opće prakse. Operacije se tamo ni tada nisu radile, ali obavljalo se važan probir ugroženih od zdravih trudnica. Odande bi trudnice s ugroženim trudnoćama, kojih je do 15 posto, slali u najbliža bolnička rodilišta, i to je odlično funkcioniralo.