Ruski književnik J. Jevtušenko (rođ. 1933.), ovo je izjavio: „Uvijek ponovo primjećujem da loši na ovom svijetu se druže skupa, čak ako se još tako mrze. U tom je njihova jakost. Dobri ljudi su osamljeni i to je njihova slabost“.Piše: dr. Boris Dokal, spec. med. radaRiječ „medij“ ima višestruko značenje. On može biti osoba preko koje se tobože javljaju pokojnici. Ili osoba preko koje se uspostavljaju veze s nadnaravnim silama u prirodi (okultizam). U svakom slučaju, to je glupost na kvadrat. Ali na takvu glupost se lijepe lakovjerni i neiskusni.
U tehnici pak, medij ima sasvim drugo značenje. Tu se radi o tvari koja je nositeljica energije u nekom radnom procesu (vodena para je medij kod parnih strojeva). Medij je također okolina, tj. sredina sa sklopom uvjeta u kojima se nešto nalazi, zbiva ili živi. A u hrvatskoj gramatici, on je „glagolski rod“ (što doduše ne razumijem).
Ipak, kada se reče „mediji“, obično se misli na sredstva za prenošenje izjava i obavijesti, tj. priopćavanja (komunikacija). Radi se o tiskovinama, televiziji, internetu i govoru. Društvo je preplavljeno mnogobrojnim sredstvima priopćavanja. „Kolo vode“ tiskovine, televizija i internetski portali. U Hrvatskoj, sva važnija sredstva priopćavanja su u rukama stranaca: Austrijanaca, Nijemaca, USA, Šoroša, Švedske, Srbije, pa i Turske. TV „Nova“ je u vlasništvu američkog CEME (vlasnik je istaknuti židovski domoljub). RTL je 75% u rukama Nijemaca, 25% u rukama tajkuna Todorića (spomenuti vlasnici medija nemaju samo trgovački ili komercijalni cilj. Njihov cilj je i politički. Osnažiti sve vrste integracija na prostoru bivše Jugoslavije, tzv. zap. Balkan).
U svijetu, pa i u nas, velika je moć medija. No, oni često imaju negativan utjecaj na društvo, a posebice djecu. Vrlo su djelatni i okretni u političkom životu. Oni također, „proizvode odgovorne“ ljude. „Odgovorni pak, prave izborne liste. I po svom gustu biraju kandidate, koji će vladati. I onda, skupa s „odgovornim“ preuzimaju „kontrolu“ nad ljudskim životima. Istovremeno, mediji su u sustavu nadzora (s mnogobrojnim obrazovnim ustanovama), velikih i bogatih udruga (korporacija). Imaju zapravo, presudnu ulogu u sustavu nametanja ideologije ili političke doktrine, kako bi čeljad postupala čak i protivno, razumnim razlozima. Ta pojavnost se zove „indoktrinacija.“ Treba se (kako netko reče), stanovništvo („ neobrazovana masa“) ili „zbunjeno stado“ natjerati na poslušnost i što veću potrošnju (kako bi bogatuni pravovremeno pokupovali kvalitetne parcele na Marsu, sa što ljepšim pogledom na Zemlju. Za sada su u fazi kupovanja aviona i zračnih pista). Sasvim je razvidno kako postoji isprepletenost bogatih korporacija, vlasti i medija. Interesantno je i sljedeće: bogati i mediji uvijek imaju pristup tzv. alternativnim izvorima informacija (mogu birati između dviju mogućnosti). Zato je slika stvarnosti u mnogobrojnim sredstvima priopćavanja, vrlo često u suprotnostima sa stvarnim životom. Ispada, kako u medijima ima i loših ljudi, kao i svugdje. Ruski književnik J. Jevtušenko (rođ. 1933.), ovo je izjavio: „Uvijek ponovo primjećujem da loši na ovom svijetu se druže skupa, čak ako se još tako mrze. U tom je njihova jakost. Dobri ljudi su osamljeni i to je njihova slabost“. A jedan poznati domaći intelektualac i političar, pita se: „Zbog čega postoji lakoća, kojom se većina, nad kojom se vlada, uvijek prepušta manjini?“ Odgovor nalazi kod engl. filozofa D. Hume. On je rekao: „Svaka vlast počiva nad kontrolom misli“. Naturalo, „kontrola misli putem svojih ili naklonjenih medija, pa putem medijskog oglašavanja, pa filtriranog reklamiranja, pa i stručnih izvora koji pružaju tobože prave informacije“( Dunkve, ranije spomenuta indoktrinacija, tj. nametanje ideologije).
No, način priopćavanja, posebno kroz opširne članke, morao bi uvijek biti pošten, i pristojan. A to nije baš uobičajeno. Doduše, postoje autori koji su sa svojim komentarima i tekstovima (televizija, tisak i internetski portali) izvrsni! Pišu slobodno! Skidam im kapu i duboko se klanjam! Nažalost, značajan je broj dodvorica i ulizica (najčešće urednicima, a zapravo gazdama i vlastima).
Npr.: Pozove urednik jedne tv. političke emisije gosta, kako bi se doznali razlozi njegovog napuštanja predsjedničkih dvora (Pantovčak). Intanto, urednik skrene pozornost gostu na bivšu premijerku. Kako bi je javno oblatio, zamoli gosta da je oponaša. Ovaj odgovori kako trenutno nema broševa… i slične bedastoće. Na bandu dobra ili loša informacija. Bitan je i način njenog iznošenja. I njena društvena vrijednost.“
Hrvatska misionarka, što je brisala rane siromašnoj djeci u Africi, došla je u medijsku pozornost, nakon jezivog ubojstva. No, zato su „njena svetost“ Angeline Jolie ili pjevačica Rozga zagušili medije. Ili ovo: u dnevnim novinama veliki naslov: „Most velikih mešetara iluzije i lopovluka“ (Pelješki most). Autor između ostalog, sugerira javnosti kako su soldi za njegovu izgradnju već pokradeni. Zatim (kroz medije), nastavak detuđmanizacije. Ne radi se samo o bacanju biste prvog predsjednika Hrvatske u more. Radi se o snažnom propagiranju (novinskom i televizijskom), ljubavnog i političkog života pok. J. B. Tita. Cilj je stvoriti mit (bajku) o njegovom životu. Hrvatski branitelji su već protestirali. Istovremeno, neki dnevni listovi na nekoliko stranica, naširoko razgovaraju sa bivšim vodećim kosovcima u Hrvatskoj. U svim razgovorima, oni se „peru“ nad svim zločinima učinjenim iza drugog svj. rata. Sa likvidiranjem zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, s križnim putem i jamama, nemaju nikakve veze. „Ni luk jeli, ni luk mirisali.“
No, pripadnik SDS (služba državne sigurnosti) pod kodnim imenom „Pauk“, ima drugu verziju. Prvo se ispričao bivšem saborskom zastupniku „Crnom“, koji je bio njegova „sjena“ („Crni“ je odrobijao deset godina). Sada je u pripremi njihova zajednička knjiga o prohujalim vremenima (ako dopuste moćnici). Pauk pripovijeda interesantno: „Gdje god bacim pogled u neku od političkih ili upravnih struktura, ugledam poneke bivše pripadnike SDS-a. Promijenili petokrake za šahovnice. I naturalo, spalili svu (za njih), kompromitirajuću dokumentaciju.
“Jedan odvažni i pošten novinar piše: „Ljevica u nas je očarana Beogradom. Posebno njen vrh. To su djeca Račanizma. Nisu ni Savkini omladinci ni Tuđmanovi vojnici. Oduševljeni su kad srbijanski predsjednik vrati par ukradenih ikonica.“ Jedan drugi komentator piše u tisku ovo, za novu vlast: „Nagovještavaju kako će se povući tužba protiv Srbije, JNA i Jugoslavije. „To bi značilo“, nastavlja autor teksta, „konačni poraz hrvatske politike i prihvaćanje krivotvorina u Domovinskom ratu“ (razuman čovjek jest za pomirbu. Samo, prvo platiti ratnu odštetu i pokradeno, te pokazati gdje je nestalo preko tisuću hrvatskih državljana!).
Na finalmentu, ovo je samo dio medijskih tekstova, koji navode na diskretno nametanje ideologije i propagande „zbunjenom stadu“, a zbog nečijih interesa. Pojedini odvažni medijski analitičari, pa i sam komentatori, ovako zaključuju: „Mnoga sredstva javnih priopćavanja su antihrvatska, antidrušvena, antivrijedonosna, i anticrkvena. Pa, je li ovo i prethodno rečeno, istina? Vjerojatno jest. „Istina zaista, ponekad može biti i nevjerojatna. Rađa i mržnju. Tko govori istinu, često se zamjera drugim“