Veleposlanik Diego Arria danas vrijedi za jednog od vodećih opozicionara predsjedniku Venecuele Hugu Chavezu, ali ovaj diplomat u UN-u, bivši savjetnik generalnog sekretara Kofija Annana, gotovo da je postao planetarno slavan tijekom rata u BiH.
Tada se istaknuo kao "opozicionar" svijetu, prozivajući među prvima velike sile zbog kašnjenja intervencije u Srebrenici. Tu tragediju Arria je još 1994. nazvao "slow motion genocide" - polagani genocid.
Između nedavnog svjedočenja u britanskom Domu lordova i novog puta u Karakas, Arria je dao intervju sarajevskom
Dnevnom Avazu, oštro kritizirajući međunarodnu zajednicu, a najavio je i kako će uskoro biti svjedok optužbe na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću. Intervju prenosimo u cijelosti.
Nastavak patnje Opravdano ste zauzeti situacijom u svojoj domovini, ali pratite li šta se događa u BiH?- Ustvari, Bosna je uvijek sa mnom, jer je žrtva mnogih pogrešaka, neznanja, su-učesništva u zločinima počinjenim i od nekih ljudi iz međunarodne zajednice. Podsjećam Vas da ću biti svjedok na suđenju Karadžiću u siječnju i veljači naredne godine.
Bili ste u BiH 1994., u jeku rata je posjetili kao predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a, a u BiH ste boravili i 2006. Kako biste danas opisali tu državu?- Pa, to je zemlja koja nas, nažalost, nije natjerala da naučimo lekcije. I što je još gore, to je zemlja koja, čini mi se, nastavlja patiti. Ne samo da su izgubljeni mnogi životi, silovane žene, nego je unutar Bosne praktično izgubljen dio teritorija, jer su etničke podjele učinile da zemlja de facto ne pripada svima isto. To je svakako i zbog toga jer je Dejton samo konsolidirao ono što je agresor na BiH učinio.
Mislite li da je Dejton učinio veliku nepravdu Bosancima i Hercegovcima, ili se to ipak može popraviti...?- Vjerujte mi da često razgovaram o Bosni s prijateljima, a Vi znate da ih ovdje, u New Yorku, ima mnogo, pa se pitamo šta se to može učiniti za Vašu prekrasnu zemlju i napaćeni narod. Nažalost, međunarodna zajednica je danas preokupirana nekim teškim problemima od Afganistana i, donekle, do Iraka, i zato sam uvjeren kako nitko nema previše vremena ponovo otvarati pitanje Balkana. Ali, bez obzira na taj nedostatak interesa, to će nas pitanje ponovo stići, prije ili kasnije. Taj se sporazum mora revidirati. Inače, opasnost će nastaviti rasti i to najprije za bosanski narod.
Kad smo već kod suđenja Karadžiću, mislite li da taj proces traje predugo, da je pravda Haškog tribunala prespora, i da to doprinosi tome da proces pomirenja ne ide brže?- Sami kažete da je to proces. Doista, oduvijek sam mislio da je Tribunal bio, recimo, previše širokogrud prema Miloševiću. On je na koncu potrošio sve vrijeme koje je imao, a da mu Sud, nažalost, nije uspio presuditi. Pa tako i u slučaju Karadžića... Imate pravo - mislim da se pretjeruje sa raspoloživim vremenom, stavljanjem ogromnih resursa na raspolaganje da bi se ovim zločincima sudilo. S druge strane, zamislite samo da nismo imali ovaj sud, bilo bi mnogo gore, pa sam zato od onih koji prepoznaju njegovu važnost, uz sve moguće kritike.
Nedavno ste izjavili da ste tek u Haškom tribunalu vidjeli pismo koje je bivšem generalnom sekretaru UN-a Boutrosu Ghaliju 1994. uputila Sadako Ogata, tada zadužena za izbjeglice. Kako objašnjavate da je prvi čovjek UN-a ispustio da vas u Vijeću sigurnosti izvijesti o dolazećoj katastrofi u Srebrenici na šta ga je upozorila Ogata?- Indolentnošću, koja je jednaka suučesništvu u zločinu. Neko je više osluškivao trendove u Londonu, Parizu i Washingtonu nego svoju savjest. Znate, mnogi od nas imali su pogrešnu predstavu šta se stvarno zbiva. Nismo svi imali iste informacije, a neke najvažnije, eto kako se ispostavilo, još su i skrivane od nas. Boutros nam, dakle, nije pokazao pismo u kojem se traži akcija Vijeća sigurnosti za spašavanje Srebrenice. Bar ga nije pokazao nama, manjim zemljama?
Jeste li o tome razgovarali ikada sa Amerikancima? Jesu li oni znali?- Nisam. Bilo je kasno. Uopće ne sumnjam da su velike sile dobro znale situaciju na terenu.
Šta znači to "manjim zemljama"? Da Vam je kojim slučajem to pismo i pokazano, Vi ionako ne biste mogli učiniti ništa, jer bi se veliki usprotivili, a Rusija možda uložila veto?- Ma ne! Vidite, bez obzira na snagu "veto sila" koje doista odlučuju, ne zaboravite da je na strani Bosne tada bilo svjetsko javno mnijenje. Nekako u to doba su i CNN prozvali "16. članicom Vijeća sigurnosti", jer je prenosio one strašne prizore iz Bosne. Mnogi bi se, da je taj pritisak potrajao, vjerovatno odlučili za žešću akciju, ali krenulo je očito i to skrivanje informacija, njihovo kašnjenje ili upućivanje na pogrešno mjesto. Izgleda da su svi na Zapadu imali svoje domaće političke kalkulacije.
Možete li sada reći od kada to skrivanje ili pogrešno obavještavanje Vijeća u slučaju BiH točno datira?- Teško bi se mogao utvrditi precizan datum, ali sjećate se kad je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo embargo na oružje za "cijelu Jugoslaviju"? E, mi smo tada mislili da je to moralno, jer će se time umanjiti šansa da region eksplodira. Ali, nisu svi od nas znali da je jedino Bosna bila žrtvovana da ostane bez oružja za samoobranu. Netko je svjesno manipulirao time. Jednostavno, bilo je mnogo varanja, a bosanski narod je to skupo platio.
Hoćete reći da je netko morao bombardirati i Mladića i Karadžića i u isto vrijeme Miloševića, i to prije Srebrenice?- Hoću reći da je izostala intervencija koja se u Bosni morala dogoditi na isti način kao u Kuvajtu. SAD su imale snagu i moć Rimske imperije, kad su 1991. za nekoliko tjedana sastavili vojsku od pola milijuna ljudi i krenuli protiv Sadama. Svjetsko javno mnijenje na neki je način očekivalo sličan scenarij protiv Miloševića. To izostajanje u Bosni je na kraju poslalo sasvim pogrešne signale da je Zapad spreman - negdje u vreloj pustinji intervenirati zbog nafte, ali nije spreman zaštititi obične ljude, recite slobodno muslimane u srcu Europe.
Koja bi mogla biti konkretna korist to što Vi sada, nakon što Vam je Tribunal stavio na uvid dokumente poput Ogatinog pisma Galiju, često citirate to pismo?- Prvo, nadam se da u Sarajevu, ne samo da imaju kopiju tog pisma, već da su ga podrobno analizirali. Upoznat sam da je Haški tribunal postigao dogovor s vlastima u Beogradu da ne otkriva neke dokumente, što je štetilo tužbi BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Nedostatak suradnje između Tribunala i ICJ-a spriječio je Bosnu da ostvari svoja prava i naplati svoju štetu. A Bosna je bila i ostala čisti moralni slučaj za međunarodno pravo.
Politička blokada Šta kažete na to da je BiH od "pacijenta" Vijeća sigurnosti iz devedesetih sada u situaciji da odlučuje o sudbini svijeta? No, objektivno, može li se BiH s tim nositi?- Za mene je velika radost što ste postali članica Vijeća sigurnosti, ali to ne dovodi do mirenja s činjenicom da je Bosna, ni kriva ni dužna, toliko propatila u ratu. Jednom sam govorio u ime Bosne jer velposlaniku Šaćirbegoviću nisu dozvolili da govori u Vijeću sigurnosti, pa sam se još tada uživio da je Bosna moja zemlja. Vaš izbor je ogroman korak naprijed...
Ipak mi odgovarate kao diplomat: Pitam Vas, kako se BiH u nesavršenom svijetu Vijeća sigurnosti može nositi s velikim silama koje guraju svoju agendu? - (Smijeh) Pa znate ono, diplomat je čovjek koji dvaput misli prije nego što kaže ništa. Šalu nastranu, to se vama ne smije dogoditi. Bosna će se nositi dobro, kao što se i do sada nosila. Zapamtite, o BiH je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo oko 70 rezolucija. Iako tragično, vi već imate jedno značajno iskustvo koje morate i sada koristiti. I netko već mora ustrajati ili se nametnuti da bez obzira na političku blokadu na domaćem terenu, za koju znam da postoji, vi budete prepoznatljivi po svojoj istinoljubivosti u međunarodnoj areni.
Bez hapšenja Mladića Srbiji nema u EU?
- Prvo treba uloviti Mladića i isporučiti ga sudu. Ali, trebate vjerovati da ovaj posljednji poziv da se otpočne s kandidaturom Beograda za EU ima za cilj povećati apetit Srbije za europskim kolačem. Srbija je, međutim, još daleko od posluženja. Znači, tek sa Mladićem u Hagu Beograd može računati na približavanje EU. Nadam se da se Srbiji neće dozvoliti drugačiji pristup u EU. Ako bi joj se tu progledalo kroz prste, bio bi to još jedan zločin prema Bosni i stradanju njenog naroda. (portalOko.hr/
Dnevni avaz/Erol Avdović)
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr
Gospari.hr