Šokantno: Najokrutnije ubojice i silovatelje nakon izlaska iz zatvora nitko ne kontrolira!

U posljednje vrijeme broj okrutnih ubojica u Hrvatskoj sve više raste, a uskoro će ih sve više završiti i na slobodi, bez da ih itko nadgleda. Isto tako ne postoji  nikakva službena i zakonska obveza provođenja psihijatrijskog vještačenja takvih zločinaca prije izlaska iz zatvora.

Još smo zgroženi nedavnim brutalnim ubojstvima Selene Macedo i Antonije Bilić. Dok će Antonijin ubojica Dragan Paravinja u zatvoru 'odležati' 40 godina, ista se kazna očekuje i za Edija Mišića, koji je na Marjanu ubio Meksikanku Macedo.

Na već 'zaboravljenog' Srđana Mlađana, trostrukog ubojicu koji je iz čistog hira ubio 16-godišnju djevojku, umirovljenika i policajca, podsjetila nas je najava da će za samo 12 godina, u dobi od 44 godine izaći na slobodu. Osim njega postoji još niz jednako poremećenih ubojica koji će uskoro ugledati slobodu dana čime se stanovništvo Hrvatske dovodi u veliku opasnost jer nije isključeno kako bi okrutne zločine mogli ponoviti nakon izlaska iz zatvora.

U Ministarstvu pravosuđa odgovorili su nam kako 'kaznionica, odnosno zatvor tri mjeseca prije otpusta uključuje zatvorenika u pojedinačni ili skupni savjetodavni rad u vezi pripreme zatvorenika za otpust te obavještava ustanove zdravstvene i socijalne skrbi i službe zapošljavanja kao i druge ustanove i udruge o socijalnim i drugim potrebama zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, o potrebi organiziranja pomoći i podrške nakon otpusta'.

Međutim, nitko više ne kontrolira takve zločince. Oni su nakon izlaska iz zatvora slobodni i mogu raditi što žele.

Ministarstvo pravosuđa: Zatvorenik može potražiti pomoć i podršku od suca izvršenja

Prema odgovoru Ministarstva, Centar za socijalnu skrb može odrediti nekog zaposlenika  koji bi zatvoreniku pomogao  prije i poslije otpusta, no samo ako to od njih zatraži sudac izvršenja ili kaznionica. Zatvorenik nakon odsluženja kazne također ako želi, može potražiti pomoć i podršku od suca izvršenja.

U razgovoru za portal Dnevno, vodeći hrvatski forenzični psihijatar dr. Miroslav Goreta potvrdio je kako se i najokrutniji zločinci koji često ne reagiraju ni na nikakav psihoterapijski tretman, nakon isteka kazne zatvora bez odlaganja moraju pustiti na slobodu neovisno o tome je su li i nadalje ostali visoko rizični u pravcu mogućeg počinjenja novog teškog kaznenog djela.

Iako se o tome u javnosti ne priča, problem itekako postoji, a dr. Goreta koji je niz godina proveo u liječenju i najokrutnijih ubojica, ima rješenje kako bi se takva opasnost mogla otkloniti.

- Prateći već četrdesetak godina sve svjetske trendove u forenzično-psihijatrijskom tretmanu zaključio sam da bi se taj problem na najmanje loš način trebao rješavati uvođenjem tzv. sigurnosnog smještaja koji omogućava prolongiranje kombinacije institucionalnog, penološkog i psihijatrijskog tretmana i nakon isteka zatvorske kazne za samo relativno mali broj osuđenika koji i nadalje predstavljaju visoku opasnost za druge jer su npr. u zadnjih desetak godina u nekoliko navrata počinili teška ubojstva i jer se do danas poznatom znanstvenom metodologijom ne može s dostatnom razinom pouzdanost ustvrditi da neće počiniti identično kazneno djelo čim se ponovno nađu na slobodi. Njihov bi se tretman i nadalje trebao provoditi prema najvišim svjetskim terapijskim, sigurnosnim i etičkim standardima, te nikako ne bi trebao biti izjednačen s doživotnom zatvorskom kaznom, ali bi, razumljivo, značajno prelazio rokove zakonski maksimalno zapriječene zatvorske kazne za počinjenje jednakog ili sličnog kaznenogo djela od strane drugih počinitelja čiji se forenzični tretman pokazao dostatno uspješnim i u okviru 'standardnih' zakonskih rokova. Samo je po sebi razumljivo da bi sve relevantne odluke o tim pacijentima donosili timovi najboljih stručnjaka u državi u jednom maksimalno odgovornom interdisciplinarnom timu. S obzirom da u ovakvim intervjuima nikada ne iznosim konkretna imena pacijenata-osuđenika koji bi bili kandidati za takvu mjeru, ovdje mogu samo aproksimativno reći da  po mojoj procjeni njihov broj u cijeloj državi ne bi trebao prelaziti 15 do najviše 20 počinitelja najtežih kaznenih djela - rekao je dr. Goreta.

Naglasio je kako je u slučaju uspješne provedbe cjelokupnog penološko-rehabilitacijskog programa moguć povratak u raniju društvenu sredinu čak i počinitelja najtežih kaznenih djela, međutim, u današnjim sociopolitičkim, socioekonomskim, sociomoralnim i dr. prilikama u Republici Hrvatskoj te su mogućnosti, svakim danom, sve manje.

Psihijatri zasad stopirali katastrofalan prijedlog

Kaže kako je s pravničke strane prilikom izrade nacrta novog kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja o.g. snažno zagovarano opredjeljenje prema kojemu bi se nastavak takvog nedovršenog 'pravosudnog liječenja' osigurao u civilnim psihijatrijskim ustanovama na isti način na koji se provodi prisilno psihijatrijsko liječenje tzv. civilnih pacijenata koji nisu počinili nikakvo kazneno djelo već je glavna indikacija za njihov prijam u bolnicu 'teža duševna smetnja' zbog koje najčešće - u samo kraćem vremenskom razdoblju ugrožavaju 'život, zdravlje i sigurnost', bilo vlastite, bilo neke druge osobe.

- S obzirom da se tu radi o dvije apsolutno različite kategorije pacijenata, s naše je psihijatrijske strane takvo rješenje energično otklanjano jer ono nikako ne bi osiguravalo kvalitetni tretman opasnih forenzičnih pacijenata već bi dodatno ugrozilo i sigurnost tih civilnih pacijenata (i zdravstvenog personala) i ozbiljno kompromitiralo cjelokupnu organizaciju općepsihijatrijskog tremana ne-kriminale populacije. Psihijatri su takvim postavljanjam barem privremeno odgodili dodatno potenciranje tog vrlo složenog sigurnosnog problema, pa on sada u našoj državi i nadalje ostaje otvoren - rekao je dr. Goreta.

Dodaje kako se njegov prijedlog 'sigurnosnog smještaja' primjenjuje u 20-ak europskih zemalja.

- S obzirom da se s pravničke strane protiv takvog rješenja obično 'poteže' argument protuustavnog lišavanja slobode osoba koje nitko ne bi imao pravo zatvarati nakon što su 'pošteno' odslužili svoju  kaznu, zaključno bih još samo dodao kako na taj način koncipiran sigurnosni smještaj danas postoji već u dvadesetak država (Njemačka, Austrija, Švicaska, Francuska, Nizozemska, Norveška, Danska i dr) i da jedan od glavnih argumenata za njegovu opravdanost predstavlja univerzalno prihvaćeno ustavno načelo razmjernosti prema kojemu se neka 'viša' društvena vrijednost može i smije braniti od iznimno ugrožavajuće zaštite neke druge 'niže' društvene vrijednosti. Kao najbolju paralelu takvom pristupu mogu ponovno spomenuti prisilni psihijatrijski civilni smještaj koji se upravo prema tom principu određuje samo kod osoba s težim duševnim smetnjma, koje pokazuju visoki stupanj opasnosti za sebe ili za okolinu i čije se prisilno liječenje okončava čim se razina njihove opasnosti za okolinu reducira na razinu prihvatljivog rizika - zaključio je dr. Goreta.

 

Na hrvatskim je vlastima stoga,  ukoliko građanima žele osigurati sigurnu okolinu, da što prije riješe to pitanje, a ne da se čeka što će se dogoditi kad se ubojice vrate na slobodu. Takva pitanja ne smiju se ostavljati otvorena. /Martina Pauček Šljivak/