Sotonističko-pedofilska hobotnica u Britaniji: Lanac silovatelja djece uzdiže se i do kraljevske obitelji i MI5?

Već mjesecima mediji pišu o velikom skandalu, pedofiliji na visokim krugovima, BBC-u i krugu bliskom kraljevskoj obitelji, no nitko se zapravo nije zapitao kako je moguće da osobe na najvišim položajima nisu znale ništa o 'aktivnostima' kućnih prijatelja. Zašto mediji promoviraju opće neznanje i prave li se svi 'Englezima', istražili smo u ovom članku.

Definicija bolesti

Pedofilija (grč. paidos – dječak + fileo – volim) je po definiciji koju je priložio Mr.sc. Ivica Stanić spolna nastranost, vrsta seksualne perverzije, sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola, oblik spolne zloporabe i nasilja, koje se očituje putem zadovoljavanja pohote i seksualnog nagona odraslih osoba na djeci. Razlikuju se tri skupine - pedofili (osobe čiji je seksualni interes ograničen samo na djecu), zlostavljači djece (muškarci koje spolno zanimaju djeca i odrasle žene) i počinitelji incesta (žrtve su vlastita djeca ili djeca s kojima je u bliskom srodstvu).

Pedofilija je prepoznata kao bolest u ranom devetnaestom stoljeću i od tada je najčešće prenošena figurativno s koljena na koljeno jer su zlostavljači u većini slučajeva i sami bili zlostavljani. Iz 2002. godine dolazi nerealna studija o ovoj izopačenosti prema kojoj su pedofili manje obrazovani, s nižim IQ i s nižim statusom od normalnih ljudi iako rezultati u praksi govore da je to istina isključivo sa zlostavljanjem. Lijek do danas ne postoji jer nema empirijskih dokaza da terapija zbilja liječi bolesnike (ponavljanje zločina kod velikog broja rekonvalescenata), kastracija ne sprječava fizičko nasilje, a inicijativa za lobotomijom ili smrtnom kaznom jednostavno su preradikalne.

Politička nastranost i bolest

SAD je 1993. godine bio potresen nakon optužbi upućenih vrlo popularnom republikancu Lawrencu Kingu, inače prvom sveamerički istinski popularnom afroameričkom političaru. Isti je godinama rukovodio organiziranim pedofilskim lancem iz Boys Towna u Nebrasci, ikone američke brige o potrebitima. Perverzije su zataškane od strane najviših instanci, a po nekim indicijama u 'igri' su bili i Reagan i Bush. King je na kraju odležao deset godina zbog pronevjere 40 milijuna dolara, a milijun je isplatio Paulu Bonacciju presudom iz 1999. godine jer se nije želio pojaviti u sudnici čime je, prema sucu, potvrdio krivnju.

U optužnici su stajale točke poput otmice, kontrole uma, sotonističkih rituala i pedofilije. Jedna od zlostavljanih djevojaka je zbog krivokletstva (nije imala dokaza protiv Kinga) dobila nevjerojatnih dvadeset i pet godina zatvora što je presedan u svjetskom pravosuđu. Poznat je i slučaj Marka Foleya iz 2006. kada je optužen za pedofiliju i morao je odustati od svoje senatorske pozicije, te se ispričao svima iako je pedofiliju porekao. U Nizozemskoj je osnovana i prva pedofilska stranka ('Party for Neighbourly Love, Freedom and Diversity'), a azijski političari godinama odlaze sa dužnosti zbog ove bolesne prakse.

Niti religija nije imuna

Čak 4% (4392) od svih katoličkih svećenika u SAD-u je optuženo za seksualno zlostavljanje djece i pedofiliju pri čemu je evidentan progon. Irsku je zaprepastio 'đavolji' svećenik Brendan Smyth koji je u periodu od četrdeset godina bludničio nad više od sto dječaka i djevojčica i prilikom svake optužbe je premještan iz župe u župu. Nakon javnog otkrića zbog zataškavanja 1994. su razotkriveni irski kardinali i vlada. Belgiju je pak zgrozio biskup Bruggea, Roger Vangheluwe, koji je priznao zlostavljanje vlastitog nećaka, te je ostavku uručio Ivanu Pavlu II.

2007. godine je u sjevernoj Britaniji razbijen pedofilski lanac uz šest uhićenih islamista, a dobro poznato je da je u arapskim zemljama teško razlučiti običaje i pedofiliju (mora se ipak distancirati ženidba s maloljetnom djevojkom i zlostavljanje djece). Uhićeni su i pedofili šamani iz Južne Amerike, kao i brojni budisti na Tajlandu tako da je pogrešno pa čak i zlonamjerno tvrditi da su kršćanski svećenici u najvećem broju prijestupnici.

Britanski slučaj - Savile samo vrh ledenog brijega

No, tema nikada nije bila ovako medijski eksponirana sve do otkrića kako je Sir James Savile britanska medijska i modna ikona te prijatelj kraljevske obitelji i premijera seksualni prijestupnik, zlostavljač i pedofil koji je kroz desetljeća silovao na stotine djece. Dokle idu optužbe dovoljno govori činjenica kako je naknadno optužen da je od 1955. do 2009. seksualno zlostavljao čak 450 pojedinaca, i to samo kroz ono što je prijavljeno policiji.

Tijekom života je u više intervjua upitan voli li djecu, a svaki puta je odgovarao da to nije istina i da zbog takvih stvari 'ne posjeduje niti računalo' jer bi svi 'sumnjali u skidanje dječje pornografije'. Nitko ga unatoč ogromnom broju indicija nije procesuirao, vjerojatno zbog zaštite s najviših instanci. Pokopan je uz najveće počasti, kao veliki humanitarac i stup zabave u Britaniji.

Medijsko zataškavanje seksualnog zlostavljanja

Laburistički zastupnik Tom Watson prvi je pokrenuo lavinu izjavivši kako je pedofilska mreža kojoj je pripadao Savile bila povezana i s bivšim vladinim dužnosnicima, a pedofilska mreža i danas postoji usred britanske vlade. David Cameron, koji je družio sa Savileom, odmah je reagirao s izjavom da je 'istinski šokiran'.



Detaljniji uvidi u javnoj televiziji BBC su pokazali kako su kolege novinari još od sredine sedamdesetih štitili Savilea i banalizirali pedofiliju, te cenzurirali sve što bi pokrenulo optužnicu. BBC je tako postao središte skandala, leglo bolesti, no svi uporno zanemaruju poveznice najviših političkih instanci i možebitnog pedofilskog lanca.

Pedofilija dio 'sotonističkih rituala'

Britanski teoretičar zavjere David Icke još je 1998. u svojoj knjizi 'Najveća tajna' prozivao Savilea i brojne druge poznate osobe za pedofiliju i sada je postalo jasnije zašto ga nitko nije tužio unatoč brutalnim navodima. Cyril Smith, poznati britanski parlamentarac, također je nakon smrti ekspresno optužen za pedofiliju, a žrtve poput Michaela Robertsa tvrde kako se sve odvijalo kroz 'sotonističke rituale na kojima su sudjelovali Michael Horgan (Robertsov očuh), Smith, Savile i brojni drugi'.

U priču se uključuje i Edward Heath, konzervativni premijer Britanije s početka sedamdesetih kojeg je žrtva Michael Shrimpton optužio da je najviše rangirani pripadnik sotonističke crkve ikada u britanskoj Vladi, te je silovao i ubijao djecu koju mu je donosio Savile. Ove teške optužbe i dokaze navodno je skrivao Ministar zdravstva John Hunt, lord najvišeg reda kraljevske obitelji i vitez Vatikana (orden dobio od Ivana Pavla II.) koji je također bio skriveni dugogodišnji pedofil.

Lanac završava u kraljevskoj obitelji?

Poveznica s kraljevskom obitelji, izuzev prijateljstva, svakako dolazi i od Sir Anthonyja Blunta, povjesničara umjetnosti, špijuna SSSR-a i bliskog rođaka Kraljice Majke Elizabete. Tu u igru ulazi i Lord Victor Rothschild koji je stan iznajmljivao i dijelio s Bluntom, te se i za njega sumnja da je bio dvostruki agent i vođa lanca pedofilije i okultizma. Ovaj Rothschild je poznat i kao zoolog i član think-tankova vezanih uz društveni inženjering.

Rothschild je bio prijatelj i s Winstonom Churchillom, te su surađivali u MI5 agenciji, a mnogi sumnjaju kako je upravo ova tajna služba vodila glavnu riječ u zataškavanju ovog pedofilskog lanca. David Icke smatra kako sve ide do vrha, i da su u ovakvim ritualima akteri i princ Charles, kao i kraljica Elizabeta II., za što ipak nema nikakvih dokaza. Bivši i pokojni član parlamenta Geoffrey Dickens baratao je dosjeom o svim pedofilima u lancu, no isti netragom nestaje u velikoj istrazi MI5, a zagubio ih je Leon Brittan, bivši čelnik te službe.

Pokušaji lobiranja za pedofiliju sežu još od sedamdesetih

Iz tog vremena dolazi i mišljenje think-tank grupe 'Nacionalno vijeće za građanske slobode' koje je došlo čak pred parlamentarni ured za reviziju kaznenog zakona. Naputak u izvješću grupacije bio je da 'dobrovoljna dječja seksualna iskustva s odraslima nemaju nikakve posljedice, te takav zaključak zahtjeva promjene u stavovima kako su svi slučajevi pedofilije štetni'.

Fabijansko društvo je još početkom prošlog stoljeća smatralo kako je putem seksualnog odgoja bitno djecu ranije uvesti u svijet odraslih radi formiranja nacionalne garde maloljetnih dobrovoljaca koja će u dalekoj budućnosti biti stup borbe s neposlušnim građanima. Pedofilija je s obzirom na klasu ljudi koji je prakticiraju tako postala gotovo ekskluzivna disciplina, a ne bolest zbog koje se odgovara kazneno pa je pravo pitanje što će tek biti praska u budućnosti.

U budućnosti pedofilija postaje seksualna orijentacija?

Britanski vrhovni sud prvi je dopustio da se pedofili brišu iz registra zlostavljača ukoliko petnaest godina nemaju niti jedan prijavljeni slučaj protiv sebe. Takav pravni presedan argumentiran je kršenjem Akta o ljudskim pravima i EU pravne stečevine. Uslijedila je ogromna debata, a registar je postao gotovo nebitan orijentir. Članak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj također ostavlja prostora za buduće interpretacije.

 

'Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti ... i i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi ..., rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije', navedeni je paragraf, a ukoliko se jednog dana udovolji sve češćim pedofilskim strankama diljem Europe, poput navedene nizozemske, onda će ljubav prema djeci u budućnosti postati 'seksualna i/ili spolna orijentacija/izražavanje'. Tako je legislativa otvorila put, a nadamo se da neoliberalno razmišljanje ipak neće doći do želje za 'pedofilskim paradama' i zakonskom jednakošću. /Ratko Martinović/