Igor Tudor povukao je potez zbog kojeg mu u Splitu neće biti lako živjeti. Sam je sudjelovao u kovanju jedne gigantske obmane, a sada će kusati bijes istih izmanipuliranih besposličara i kriminalaca koji su, bez ikakve reakcije splitskih i hajdučkih kroničara, nedavno napali i šamarali Duju Čopa i Joška Jeličića.
Ne ide pa ne ide. Nema novca, nema igrača, nema transfera, nema rezultata. Što imamo, upitali su se ljudi koji, što javno, a što tajno, gospodare jednim od najvećih klubova u cijeloj hrvatskoj sportskoj povijesti. Imamo to nešto hajdučke povijesti, imamo dišpet i beskrajnu, nemjerljivu ljubav dalmatinskog čovjeka prema simbolu Dalmacije. Imamo i kriminalnu jezgru Torcide, spremnu na bilo koji kriminalni čin, od ucjena i prijetnji, do premlaćivanja i fizičkih obračuna koji mogu završiti tragično.
Imamo i mudre prevarante nazvane 'Naš Hajduk' koji su smislili fantastičan model - bez ulaganja jedne lipe, bez ikakve odgovornosti, bez truda i muke upravljati milijunski vrijednim pogonom u koji su novac već uložili stvarni vlasnici. Dobili smo u ruke klub koji je u teškim financijskim dubiozama. Najveći suparnik nam bježi dvjesto bodova, transferira igrače, igra Europu, leži na novcu. Pojavio se i drugi, opet jaki gazda i sad više nismo prvi, a bogme ni drugi klub u Ligi 10, a svi su izgledi da ćemo uskoro sanjati i treće mjesto. Možemo li što učiniti?
Objektivno teško, ali ako već ne možemo ništa, čuvajmo barem svoje sinekure, svoje plaće, svoje sitne interese u prodaji upaljača i japanki, u prodaji grba i duše 'našeg' Hajduka. Nećemo to moći dugo, provalit će nas narod, razmišljali su, pa poput hajdučkih Baltazara smislili spasonosnu formulu – dajmo im Pedra pa nek glođu njega, a mi ćemo polako ložiti vatru i rušiti sve oko sebe. I uz pomoć medijske falange, splitske, ali i zagrebačke, uz pomoć jednako kriminalne jezgre Bad Blue Boysa i zagrebačkog pandana 'Našem Hajduku', skupine nazvane 'Zajedno za Dinamo', koju mentorira cirkusantski SDP-ov kadar, profesor Kregar, Pedro je serviran u obliku Zdravka Mamića, Dinama, a kasnije je pridodan i HNS i Davor Šuker. Pronađen je vanjski neprijatelj, kosti su bačene, dalmatinski je narod dobio objekt mržnje, a potpuno nesposobna skupina diletanata nastavila je upravljati iz sjene.
Hajdukom ne upravlja ulica
Kada je potpuno sluđena i nesposobna Uprava Hajduka povukla najsramotniji potez u povijesti kluba i organizirala igrokaz s povlačenjem momčadi s utakmice u Zagrebu, lažući masno da se „solidarizira“ s navijačima, bez obzira na tisuće izmanipuliranih navijača Hajduka koji su izašli na Rivu, počeli su pucati konci koprene kojom se prekriva nesposobnost i nerad grupacije na vlasti. Marin Brbić javno je lagao – 'nama ne upravlja Torcida ni ulica.'
Isti Marin Brbić, prema službenom zapisniku utakmice Hajduk – Dinamo u Splitu, u jesen 2013., priznaje da ga je Torcida ucijenila i naredila da uoči utakmice, sasvim neprihvatljivo i neprimjereno, samo igrači Hajduka izađu s transparentom podrške 'Za hrvatski Vukovar' - kao da igrači Dinama na podržavaju hrvatski Vukovar. 'Dao sam nalog da igrači iznesu transparent jer je to od mene ultimativno tražila Torcida' - izjavio je Brbić delegatu utakmice, a sve je zabilježeno u službenom izvještaju. I nikom ništa, iako je već tada bilo jasno da su Brbić i Uprava samo lutke na koncu.
I ja bih „okretao“ utakmice s igračima iz Manchestera
Igor Tudor sigurno nije ni glup, ni blesav. Njegov odnos s Brbićem i članovima Nadzornog odbora, ozbiljno je narušen već prije godinu i pol, nakon šokantnog ispadanja protiv gruzijske Dile Gori. Podsjećamo, Hajduk je tada „iznajmio“ Poljud za „Ultra“ festival i oranica koja je ostala nakon toga omogućila je Gruzijcima šok, a Hajduk je ostao bez Europe, bez prilike da pokaže igrače u europskom izlogu, na kraju i bez novaca. Cirkus sa zamjenom travnatog terena prošle jeseni, zbog kojeg je Hajduk opet mjsecima lutao tuđim stadionima, također je pumpao Tudorov gnjev. Nakon poraza u Splitu od Dinama uz šokantni preokret, mnogi su Tudorovu rečenicu – 'i ja bih okretao utakmice s igračima iz Manchestera“ tumačili kao strelicu uperenu prema Zoranu Mamiću, ali Tudor je gađao drugi cilj – svoju nesposobnu upravu. Nažalost, ni Tudor nije imao snage da odbije sudjelovati u pučkim igrokazima i on je huškao navijače kada mu je to bilo oportuno pa će se sada suočiti s istim besmislenim bijesom i mržnjom s kojom su se sudarili rođeni Splićani, Dalmatinci, Čop i Jeličić, zato što su obojica 'izdajice'.
Kreatori kaosa
Zagrebački zet i odvjetnik, Ljubo Pavasović Visković, sumanuti doktor za Torcidu i gubljenje vremena, Dražen Lalić, vođe 'Našeg Hajduka' – mudri i neprimjetni Jovan Ojdanić i Bojan Islamović, novinarski genije Damir Petranović, to su likovi koji javno ili skriveno upravljaju klubom i huškaju navijački narod. Iskusni splitski nogometni djelatnik, koji je s nekima od spomenutih odrastao i išao u školu, reći će – to su kriptokomunisti, lunatici koji ne razumiju ništa, ali spremni su uništiti sve, Hajduk, hrvatski nogomet, reprezentaciju, sve samo da bi oni opstali na vlasti. Nadzorni odbor vodi gospođa Ramljak, profesorica na fakultetu koja se nadavno uskokodakala oko 11 članova HDZ-a u Upravnom odboru HNS-a, a da joj nimalo ne smeta 7 članova SDP-a u tijelu kojim predsjeda.
Nesposobnih na razini upravljanja klubom, jednako kao njihovi drugovi na razini upravljanja državom. Mala se prašina digla oko plaće Marina Brbića. Prema dostupnim informacijama, Brbić i dalje živi u Makarskoj, svaki dan putuje i naplaćuje gorivo, možda i dnevnice. Logično je da se bori za svoju fotelju, jer, ruku na srce, gdje bi trećerazredni hotelijerski činovnik mogao sanjati ovakvu plaću i povlastice?
Klub treba vlasnika
Svako malo se u medijima provuče teza o potrebi 'privatizacije' i rješenja vlasničkog pitanja u Hajduku. Hajduk ima vlasnike – većinski je grad Split, a manjinski su privatni vlasnici, poput Jake Andabaka koji su u klub upumpali milijune, poljubili nalog koji su potpisali i oprostili se od bilo kakve, normalne i legalne ideje da će im taj novac ikada biti vraćen. Gradonačelnik Splita, Ivo Baldasar, prije samo nekoliko mjeseci zatražio je ostavke cijelog Nadzornog odbora i Uprave kluba, tvrdeći da su stvorili nove gubitke. Na scenu tada stupa kriminalni dio Torcide, uključen u pokušaj nevjerojatne prevare 'našeg Hajduka', i preko sina gospodina Baldasara šalje poruku gradonačelniku da pazi što govori i radi. Baldasar ekspresno mijenja stav i retoriku, ali srećom za Hajduk, Split, Dalmaciju i sve iskrene navijače Hajduka, u gradskom vijeću sjedi nekoliko čvrstih vijećnika, prije svih neustrašivi pravaš Luka Podrug, koji je razotkrio dubinu prevare i pokušaj da se „Naš Hajduk“ dokopa kluba ipak je, barem za sada, zaustavljen.
Naša dica, oporavak i transferi
Jedna od većih laži koja se neprekidno provlači kroz medije je ona o „hajdučkoj“ dici koja igraju i koja će spasiti klub, dok su suparnici „legije stranaca“. Nažalost svih navijača Hajduka, „dica“ kad i dobiju priliku, ubrzo odlaze za kikiriki. Transfere sada vode nesposobni Brbić i još tužniji lik, Goran Vučević. Brbiću u ugovoru sasvim sigurno piše da dužnost mora obavljati po zakonu i u duhu „dobrog gospodara“, a on se javno hvali da je za Bradarića imao višu ponudu Lokomotive, no da je prihvatio nižu Rijeke!!! Ne postoji tvrtka u kojoj bi taj populistički šarlatan nakon ovakve izjave radio još i jedan dan, ali on vjeruje da će ga opet spasiti 'navijači' jer je herojski odbio novac mrskog neprijatelja.
To što je u bescjenje prodao 'obiteljsko srebro' i dodatno pojačao neusporedivo opasnijeg suparnika, to nije bitno. Vučević je bio glavni pregovarač u transferu Tina Sušića u Inter. Na stranu što Hajduk niti jedan ozbiljan posao nije u stanju obaviti u tišini, već su o svemu novine paradirale danima, Vučević je sve uvjerio da je Inter u problemima, da je Mancini zaljubljen u Sušića, da bi sve bilo pitanje sata, ali da Talijani ne mogu sakupiti 4 milijuna. I onda je u Inter za osam milijuna otišao Brozović, a Vučević je u ogledalu gledao kako mu raste dugi, dugi nos. Navijači Hajduka i dalmatinska sportska javnost moraju znati, jer je HNS mrski neprijatelj, da su upravo vodeći ljudi HNS-a molili delegate da ne pokrenu postupke protiv Hajduka koji cijele jeseni nije podmirio troškove delegata, da su financijski izvještaji frizirani i lažni i da su dubioze mnogo bliže brojkama s kojima se nesmotreno zaletio Baldasar.
Dalmatinski čovik ne trpi gospodara
Jedna od groznijih floskula koju je ispucao đavolji odvjetnik Visković bila je upravo priča o tome da Dalmacija ne bi podnijela da Hajduk dobije gazdu. Stotine vrlo uspješnih dalmatinskih gospodarstvenika koji rade u Splitu, Zagrebu ili u inozemstvu, jako dobro podnose činjenicu da u tvrtkama u kojima rade postoji neki 'gazda'. I jako dobro znaju da ulično upravljanje, bez para i bez odgovornosti, vodi izravno u propast. Hajduk se neće izvući ako se ne postavi profesionalna upravljačka struktura, ako ne stigne svježi kapital.
Eksplozija Igora Tudora i epilog
Igor Tudor je pukao i ostavio momčad na cjedilu, upućeni kažu, zbog toga što Uprava nije dovela Nikolu Žižića, Solinjanina koji igra za slovensku Krku. Pazite, ne zbog nekog reprezentativca Hrvatske ili BiH, ili Makedonije ili Albanije. Ne zbog ozbiljnog pojačanja, već zbog zakrpe koju je Tudor tražio, svjestan da bi ovog proljeća mogao teško stradati u ligi, te da nije siguran čak ni protiv zaguljenih Jaskanaca u kupu. Brbić, Vučević, Nadzorni odbor s Ramljakicom i Ljubom Pavasovićem rekli su ne. Dragi prijatelji Hajduka, vjerujete li još uvijek da su najveći neprijatelji Hajduka Zdravko Mamić, HNS, Davor Šuker i Damir Mišković