Od kuda tzv. porezni dug?Društvo Stanogradnja uredno je poslovalo desetak godina, uredno izvršavalo svoje obveze, sve do dolaska inspektorice Porezne uprave u tzv. Kontrolu poslovanja društva. Nakon tzv. Kontrole poslovanja i nakon doživljenoga, slobodno možemo kazati, razbojništva nad ovom tvrtkom, društvo praktički prestaje poslovati a ubrzo i postojati.
Krenimo redom
Društvo Stanogradnja d.o.o. prije izvođenja radova (2004. g.) na izgradnji jednog stambenog objekta na Ilijinoj glavici, POKLONILO je tri stana obiteljima koje su na toj lokaciji tridesetak godina nelegalno stanovale u barakama (kako bi mogli započeti gradnju jer te obitelji nisu htjele napustiti lokaciju). Također, društvo Stanogradnja d.o.o. je sudjelovalo u kupnji još dva stana ostalim dvjema obiteljima koje su tu živjele a koje nisu željele prihvatiti darovane stanove na toj lokaciji.
Također, društvo Stanogradnja je sa stvarnim vlasnicima tog zemljišta sklopilo partnerski Ugovor, tako da je kupoprodajna cijena zemljišta plaćena na način raspodjele kvadrata. Vlasnicima, koji su ostali i u naslovu građevinske dozvole i u suvlasništvu zemljišta, u vlasništvo su pripala tri stana i nekoliko poslovnih prostora. Dakle, kako stoji u Ugovoru, radi se o zajedničkoj izgradnji predmetnoga objekta i partnerstvu kakvih je na tisuće u Hrvatskoj i kakva partnerstva nigdje, baš nigdje, nisu sporna. Osim dubrovačkoj Poreznoj upravi i njihovoj na daleko čuvenoj inspektorici.
I onda se događa nešto što se ne može projicirati niti u najcrnjim hororima!
Naime, tzv. inspektorica Porezne uprave je svojim Rješenjem POKLONJENE stanove ali i one koji NIKADA NISU BILI U VLASNIŠTVU društva Stanogradnja d.o.o. (koji su Ugovorom odmah pripali u vlasništvo vlasnicima predmetnog zemljišta na kome se gradi objekat) tretirala kao KLASIČNU (KUPO)PRODAJU. Dakle, sve te stanove i poslovne prostore, i one POKLONJENE i one koji NIKADA NISU NITI BILI U VLASNIŠTVU društva Stanogradnja, tzv. inspektorica Porezne uprave je PROGLASILA PRODAJOM. Dakle, kao da je društvo Stanogradnja SVE TE STANOVE I POSLOVNE PROSTORE NA TRŽIŠTU PRODALO, iako je definitivno, bez ikakve sumnje, znala kako to nije točno! Stanogradnja iste NIJE NITI MOGLA PRODATI jer A - Poklonjene jer su poklonjeni kao dio dogovora oko iseljenja "barakaša" i B - ove druge iz jednostavnog razloga jer nikada nisu niti bili u vlasništvu Stanogradnje. Kako je moguće nešto tuđe prodati?
Onda je uslijedio dodatni horor!
Ista inspektorica je na sve te virtualne (izmišljene) kupoprodajne cifre obračunala i pripadajući PDV, na koncu također za te virtualne cifre i kvadrate obračunala i Porez na dobit. I sve to onda “primijenila“ na nekoliko godina unatrag (retroaktivno), kako bi mogla za protekle godine obračunati i – zatezne kamate.
Lažno prikazavši stanje stvari, tom prilikom je konstatirala nekakav dug od čak skoro tri milijuna kuna.
Kao ilustraciju svekolike ludosti navodimo kako je taj iznos više od polovice ukupnoga prometa društva Stanogradnja te godine (2005.)?!?!
Uzalud smo upozoravali inspektoricu kako nema nikakva smisla pisati kojekakva Rješenja koja, prije svega, nemaju nikakve veze sa zdravom pameti, ali i koja, po logici stvari, ne mogu biti naplaćena. Naprosto jer se radi o ogromnim iznosima za jednu tvrtku kapaciteta tadašnje Stanogradnje. A bilo bi ogromno i za puno veće tvrtke.
Naravno kako smo, nakon svega, tužili Poreznu upravu. Postupak se još uvijek vodi (skoro tri godine) pred Upravnim sudom RH, a u pozitivan ishod niti ne sumnjamo. Čak nam je naš odvjetnik, koji je jedan od najboljih financijsko-pravnih stručnjaka u RH, jamčio pozitivan ishod, što je iznimno rijetko u odvjetničkoj praksi.
Brončana medalja
Onda su odgovorni u Poreznoj upravi, prije objave Liste dužnika, za sve minule godine “nadođontali“ još nekih šest-sedam milijuna kuna kojekakvih zateznih i inih kamata, te su tako došli do famozne i objavljene cifre od 9,4 milijuna kuna duga. Čime je društvo Stanogradnja osvojilo broncu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Sve je ovo toliko nevjerojatno i nesvakidašnje da normalan čovjek ne može niti zamisliti da se to uopće može dogoditi u jednoj imalo uljuđenoj državi.
Postavljamo pitanje Poreznoj upravi: Što će biti ako Upravni sud RH presudi u korist društva Stanogradnja d.o.o., a vi ste tvrtku već, temeljem tih tzv. Rješenja, ekspresno gurnuli u stečaj? Suprotno dobrim poslovnim običajima da se tvrtku ne dira dok postupak ne bude pravomoćan. JER, DUG KOJI SE NAVODI U TOJ LISTI DUŽNIKA ZA OVO DRUŠTVO NIJE PRAVOMOĆAN, DAKLE DUG JE NEPRAVOMOĆAN. ON JE PRODUKT JEDNE NEVJEROJATNE SITUACIJE I POREMEĆENOG SHVAĆANJA ZAKONA NA NAČIN POREZNE UPRAVE, A NIKAKO PRAVA POGOTOVU NE PRAVDE.
Zaključno
Društvo Stanogradnja d.o.o. iz Dubrovnika NIKADA, BAŠ NIKADA, ZA SVE GODINE POSLOVANJA, NIJE KASNILO NITI DANA S PLAĆAMA SVOJIM DJELATNICIMA. Društvo Stanogradnja d.o.o. iz Dubrovnika, NIKADA, BAŠ NIKADA, NIJE KASNILO S PLAĆANJEM PDV-A, kao niti drugih davanja s osnova MIO, HZZO, Poreza na dobit i drugih davanja. Ukratko, ni sa čime nismo kasnili, bili smo iznimno uspješna mala dubrovačka tvrtka. Sve do dolaska tzv. inspektorice Porezne uprave u tzv. Kontrolu poslovanja društva.
Kraj priče?
Društvo Stanogradnja je zaslugom dubrovačke Porezne uprave, očigledno, završena priča. Jedini efekt pisanja tzv. Rješenja od strane tzv. Inspektorice Porezne uprave je bacanje na cestu nekoliko desetaka radnika, koji su godinama uredno i bez ikakvih problema ostvarivali sva svoja prava u ovome Društvu. O još nekoliko desetina kooperanata da i ne govorimo.
A mi cijenjenoj inspektorici (i njenom prijatelju koji je sve to nadgledao i, kako smo naknadno doznali, koordinirao i pisao) želimo da ih u životu stigne barem dio onoga što su im poželjeli otpušteni radnici ove nekada uspješne dubrovačke tvrtke.
NASTAVLJA SE....
SPONZORIRANI ČLANAK