SRAMOTA: Dvadeset godina od potonuća broda "Aurora“, a predstavnika Grada i Konavala nigdje!

Iz tadašnjeg okupiranog Cavtata, Atlasovom "Aurorom“, u Dubrovnik je putovalo 96 putnika i članova posade. U sudaru ova dva broda, nažalost, smrtno je stradalo deset putnika, od čega troje maloljetne djece. U pomoć unesrećenima priskočili su posada i putnici broda “Ilirija”, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, bolničko osoblje i mnogobrojni građani koji su se u tom trenutku našli u blizini mjesta događaja.



Obilježavanje dvadesete godišnjice

Danas, dvadeset godina poslije, najveću pomorsku tragediju novije dubrovačke i hrvatske povijesti, obilježila je samo Luce Popović, koja se tog kobnog dana našla na 'Aurori' kao predstavnik Crvenog križa. Položila je vijenac bijelih ruža u more u luci Gruž, u sjećanje na sve preminule tog kobnog 6. svibnja. Tri bijele ruže za troje poginule djece, dvije sestre Banović, Andreu (3) i Nikolinu (5), te Romana Kralja (8). I tako već 20 godina.



Sudar u Gružu ostao je posve obavijen velom tajne, jer se nikad nije utvrdilo kako se nesreća dogodila, premda su stotine ljudi pratile tijek kolizije. Iskazi svjedoka koji su tragediju vidjeli s obale, zatim iskazi putnika s Ilirije i preživjelih s Aurore, kao i svjedočenja članova posade obaju brodova, ne samo da nisu pomogli u rasvjetljavanju nesreće nego su dodatno zakomplicirali okolnosti tragedije. Po tome je sudar usred luke jedinstven čak i u kronikama svjetskoga pomorstva. Zbog cijelih naraštaja mladih čitatelja koji o svemu tome nikad ništa nisu čuli, ali i starijih koji su zaboravili na Auroru i Iliriju, podsjećamo na te događaje. 

Strah od napada

Razlog brzog kretanja oba plovila ležao je u činjenici da su Dubrovnik, kao i njegova luka, bili pod opsadom obližnjih mjesta i ratnih brodova, pa je tako postojala opasnost da, po tko zna koji put, tzv. JNA napadne brodove u Gružu.

Pod okolnostima koje nikad nisu rasvijetljene,  kad su se brodovi nalazili stotinjak metara od obale, mnogo veći trajekt ""Ilirija“ čeličnim je pramcem udario u drvenu krmu "Aurore". Sraz je bio tako silovit da je "Aurora" potonula u samo dvije minute, a vrtlog koji je nastao povukao je u smrt mnoge putnike. Očajnička borba za spas odvijala se pred mnoštvom na obali, gdje su putnike s oba broda čekali rodbina i prijatelji.

Odgovorni nisu odgovarali

Početkom 1993. godine podignute su optužnice protiv dvojice kapetana. Na teret im se stavilo da su iz nehata, ne pridržavajući se pomorskih propisa, ugrozili javni brodski promet i izazvali nesreću u kojoj je živote izgubilo deset osoba.
Na brodu "Aurora“ nalazili su se i radnici "Hidroelektrane“ Plat, koji su po nalogu "generalštaba“ svakog dana odlazili na okupirani neprijateljski teritorij i pod oružanom pratnjom nadzirali rad. Naime, osim navedenih radnika nitko drugi nije znao upravljati elektranom, pa je upravo svjetski presedan da dvije vojske dogovorom iznalaze rješenje za nesmetani rad Hidroelektrane. Jedan radnik je izgubio život u potonuću broda „Aurora“.

Heroj za kojeg malo ljudi zna

Naša sugovornica s početka ovog teksta, Luce Popović, koja se na početku Domovinskog rata stavila na raspolaganje Crvenom križu tadašnje Općine Dubrovnik, odnosno predsjednici Stanki Kodelli, na "Aurori“ je tog dana bila predstavnik Crvenog Križa. "Aurora" je također plovila pod zastavom Crvenog križa. Kao jedina osoba koja je imala dozvolu ući u Cavtat, imala je obvezu, pored uobičajnih administrativnih radnji, od strane dubrovačkog SIS-a i gospodina Matulovića, prenositi povjerljive informacije koje su potom nekako dospijevale na Snježnicu, formaciji takozvanih gerilaca koji su bili prozvani "Brđani“.



Osim što je riskirala vlastiti život u spašavanju ljudskih života, svađanju sa pripadnicima tzv. JNA, u nastojanjima da zaštiti civile u cavtatskom području, iz Cavtata nije nikad odlazila dok nije povela i zadnjeg civila kojem je trebala pomoć. Tako je u svojim nastojanjima da pomogne unesrećenima, Luce Popović zadnja skočila sa broda, poslije kapetana za kojeg je uvriježeno da brod zadnji napušta u nesretnim okolnostima.

Sramota za Grad i Općinu Konavle

Uzevši u obzir da se radi o toliko ljudskih života, s pravom se postavlja pitanje kako to da ovu tužnu obljetnicu nije obilježio niti Grad Dubrovnik, ali niti Općina Konavle, obzirom da je iz Konavala većina poginulih.



PortalOko se s pijetetom prisjeća stradalih u nesreći:

Lucija Mandun
Mato Letunić
Luce Letunić
Senka Kralj
Romano Kralj (8)
Andrea Banović (3)
Nikolina Banović (5)
Jele Bogišić
Šima Grbešić
Nikola Bulum

Počivali u miru!