Danko Radić, dugogodišnji šef hrvatske košarke, dao je kratki intervju Večernjaku u svezi mogućnosti da Toni Kukoč postane izbornik. "Ja bih volio da se Toni u tom slučaju javi, jer ima znanja i ugled, no treba tu razgovarati i o nekim drugim stvarima, ne može se reprezentacija dodijeliti tek tako." Umjesto da komunicira s našim vrhunskim košarkašima, Radić sjedi u svome uredu i čeka da se netko javi na natječaj u njegovoj glavi.
Toni Kukoč je svjetski fenomen
Za mene osobno, Toni je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena i jedan od najboljih hrvatskih športaša ikada. Kukoč je u mladosti potvrdio svoju športsku nadarenost kao prvak Hrvatske u ping-pongu. U svakom slučaju, nakon svega što je dao hrvatskoj košarci, tragikomično je da se toj ruševnoj asocijaciji mora javljati kao da traži prvo zaposlenje. Vrhunski košarkaš, koji je igrao s najboljim igračem svih vremena, kojeg je trenirao najveći trener svih vremena, mora se javiti Danku Radiću, koji je u košarci najprije sudac. Kukoču nedostaje trenersko iskustvo, ali nitko ne može tražiti da prvo vodi sinjski Alkar, kaže nam Željko Trkanjec. Kako je uopće došlo do toga da su Kukoč, Rađa, Stojko Vranković, Čutura, Arapović, Alanović i brojni drugi vrhunski košarkaši jednostavno nestali iz hrvatske košarke, a istu vode košarkaški suci i priučeni treneri. Zamislite nogometnog suca na čelu HNS-a.
Početkom 90-tih košarkaška igrališta bila su prepuna, djeca su kao prvi šport birala košarku, dvorane su bile prepune, prva liga bila je jaka kao današnja regionalna, a druga liga kao naša današnja Liga za prvaka. Košarkaška baza je postojala, bila je u naponu snage, reprezentacija je bila konstantno u samom svjetskom vrhu, Hrvatska je mogla izvoziti bekove. Na HRT-u se sve prenosilo, od domaćeg prvenstva do Eurolige, pa do NBA. Za to je prvenstveno zaslužna generacija 92, kao i raniji uspjesi Cibone i Jugoplastike. Športski talenti ulazili su u košarku, a svaka generacija dala je nekoliko vrhunskih košarkaša. Nakon dvadeset godina, igrališta zjape prazna, jačina liga je katastrofalna, više nitko niti ne pomišlja trenirati košarku ako nije viši od 2 metra, kvalitetnih bekova nema - Hrvatska ih uvozi. Košarkaška baza dramatično se smanjila, a samim tim i uspjesi naše košarke, bilo klupske, bilo reprezentativne. Nema prijenosa domaćeg prvenstva, a kamoli Eurolige ili NBA. Hrvatska košarka postala je šport broj 4 (poslije nogometa, rukometa i vaterpola).
Jasmin Repeša je precijenjen
Ovo svjetsko prvenstvo srušilo je famu o Jasminu Repeši kao vrhunskom košarkaškom treneru. U Španjolskoj 2007. Hrvatska je u skupni pobijedila Španjolsku i Portugal, a redom gubila od Latvije, Izraela, Grčke i Rusije, u nokaut fazi od Litve. Pet poraza zaredom! Na OI 2008. ispala je u nokaut fazi od Španjolske, gdje i nije imala velike šanse. Na EP u Poljskoj 2009. Hrvatska je otišla s velikim ambicijama, ali je uslijedilo razočarenje, iako je sastav reprezentacije bio izvrstan. Popović i Planinić u najboljim igračkim danima, Ukić igrač u dolasku, Kus je odigrao odličnu sezonu. Nikada više nećemo imati reprezentaciju u kojoj su čak četiri igrača mogla igrati na poziciji playmakera. U skupini je Hrvatska izgubila od Grčke, Rusije i Francuske, dok je pobijedila Njemačku, Izrael i Makedoniju. Raspored je bio dobar i u četvrtfinalu je čekala Slovenija. Sve je krenulo sjajno, Hrvatska je vodila pred kraj poluvremena 15 razlike. Popoviću je nepravedno dosuđena tehnička pogreška i isti je bio proglašen krivcem za poraz, iako je to daleko od istine. Na tom je prvenstvu puklo između Popovića i Repeše, a Popović je na tom prvenstvu jedini igrao kvalitetno. Nije dobio veći prostor i važniju ulogu u ekipi, a ipak je okrivljen za poraz. Repeša je na toj utakmici slao na klupu igrače koji su ulazili u ritam.
Repeša je napravio rezultat u Sloveniji prošle godine. Nakon puno godina, Hrvatska se plasira na Svjetsko prvenstvo. Po najavama igrača, očekivanja su bila velika, ciljala se medalja. Ali, već nakon prve runde nokaut faze Hrvatska je otišla kući. Krenulo je klimavo i u skupini, odmah protiv Filipina, koje smo jedva pobijedili. Slijedila je utakmica protiv Argentine, koju je Hrvatska dobila iako je obrana puštala na sve strane. Utakmica sa Senegalom razotkrila je domete izbornika Repeše. Nije sramota izgubiti od Senegala, ali da Senegal vodi od početka do kraja utakmice, to je ipak sramota. Repeša je tu utakmicu izgubio psihološki i taktički. Počeo je sa Hezonjom u prvoj petorci, umjesto s Bogdanovićem. Hezonja je napravio niz pogrešaka zbog početničke treme, pa je Hrvatska ušla u kontra ritam. Bogdanović je ušao s klupe u kontra ritmu, i tu je utakmica završila, jer bez kvalitetnog Bogdanovića Hrvatska ne može nikoga dobiti. Najboljeg igrača, koji uvijek starta u početnoj petorci, kako u klubu tako i u reprezentaciji, koji je na to navikao, Repeša je posjeo na klupu, i uveo igrača koji prethodno nije odigrao minutu službene utakmice.
Treneri odluke
I utakmica protiv Grčke bila je loše psihološki i taktički pripremljena. Grci su nam očitali lekciju iz onoga po čemu je Repeša poznat, a to je obrana. Primili smo preko 40 poena iz reketa. Grci su tukli, udarali, bili agresivni, ali takvi su Grci oduvijek, pogotovo jer nije bio prisutan Spanoulis, pa su napadački limitirani. Zašto smo mekano ušli u utakmicu? Inače je pravilo da kada ekipa igra agresivnu i čvrstu obranu, onda i napad krene. Grci su to dokazali. Nisam fan Roko Lenija Ukića, ali je isti trebao protiv Grčke igrati više, jer je dvije godine igrao u Panathinaikosu i vrlo dobro poznaje grčke igrače. Kapetan Ukić na kraju je postao zamjena Lafayettu, koji je dobar drugi playmaker, koji je odigrao dobro prvenstvo, pogotovo u obrambenim zadaćama, ali nije doveden da odgura Ukića na klupu.
Slijedio je nokaut u utakmici protiv Francuske. Svi su pritajeno očekivali pobjedu, jer se Francuzi u svojoj skupini nisu iskazali. No, uslijedilo je poznato Repešino mijenjanje igrača kao da je utakmica hokejaška. Športsku javnost začudilo je vađenje iz igre Tomića 3 minute prije kraja susreta, kada Francuzi nisu imali rješenje za njega. U redu, nije više mogao, ali može odmoriti minutu pa ponovo ući u igru. Repeša se nije snašao u ključnim trenucima utakmice. Na blizu 50 sekundi do kraja, kod dva razlike za Francuze, na naš napad, Repeša i dalje drži Tomića na klupi, iako su Francuzi bili u bonusu. Idealno da se Tomić vrati, i ukoliko slijedi udvajanje, ide povratno lopta bekovima za šut. No, Repeša ostavlja Tomića na klupi i slijedi brzopleta akcija, koja je imala za posljedicu nerezonski šut, kada nitko od naših igrača nije bio pod protivničkim obručem. Ostao nam je gorak osjećaj da je Hrvatska mogla dobiti europske prvake, i da je Repeša nesvjesno učinio sve da tu utakmicu izgubimo. Tašt trener često želi ispasti čovjek odluke, pa iz igre vadi igrača koji dominira, po cijenu da izgubi utakmicu.
Vratite nam Popa
Hrvatska pod Repešom nije igrala dobro niti na jednom velikom natjecanju, osim na onom u Sloveniji, iako je na svakom velikom natjecanju imala odličnu ekipu. Popovića je trebao biti vođa, jer je to bio u svim klubovima u kojima je igrao. Iz nekog nama nepoznatog razloga pogurnut je u stranu. Ako je bilo: Popović ili Repeša, samo neznalica može odabrati Repešu. Možda je stvarni izbornik bio Danko Radić, koji dodjeljuje reprezentaciju, kako reče. A Popović kaže da je razgovarao s Prkačinom! Nešto u svim tim odnosima na relaciji stožer, savez i igrači nije štimalo. Izbornik je morao nazvati Popovića i nagovarati ga da zaigra, jer je Hrvatska već par godina deficitarna na bekovima, a ako netko zaslužuje poseban tretman, to je Popović. Zar treba uvoziti Lafayette? Kada je Pop imao odličnu sezonu!
Ono što zasigurno sve igrače naše reprezentacije smeta, to je odnos medija i Javnosti prema njima. Čudno je da izbornici i Savez nikada nisu stali iza Popovića, Vujčića, Giričeka, Planinića, i drugih kvalitetnih igrača, puštajući da propuste neka velika natjecanja. Za razliku od nogometne i rukometne, košarkaška reprezentacija igračima nije bila odskočna daska za bolje i unosnije ugovore. Naši reprezentativci zavrijedili su dobre ugovore isključivo dobrim igrama u klubovima. Košarkašima reprezentacija nikada nije donosila osobnu materijalnu korist. Nadalje, pripreme reprezentacije traju po mjesec i pol do dva, usred ljeta, nakon naporne sezone, što niti jedan drugi globalni ekipni šport ne poznaje. I onda slijede napadi na pojedine igrače. Vidite, Jasikevičius nije igrao za Litvu na Svetskom prvenstvu u Turskoj zbog osobnih razloga, ali je u Litvi zadržao status nacionalnog heroja.
Hrvatskoj košarci potrebna je temeljita rekonstrukcija, prije svega od vrha Saveza, pa do stručnog stožera i nižih razina. Hrvatskom košarkom već godinama vlada zatvorena skupina ljudi, koja je sastavljena od košarkaških sudaca, priučenih trenera i nekakvih lokalnih moćnika bliskih politici. Tek kada hrvatsku košarku preuzmu košarkaši, tek onda će se stvoriti uvjeti za njen povratak na domaću, europsku i svjetsku scenu..