„Želim, kada se ljudi sjete Predraga za dvadeset godina, da ga isključivo vezuju s nekom od njegovih uloga, a nikako sa sporednim stvarima. Dok su mnogi glumci godinama šmirali aznavurskim šarmom i bez ikakve težine uspješno gradili karijeru, Predrag je uvijek bio duboko promišljen scenski radnik, temeljit i detaljan, ulazio je u srž svake uloge i davao se nesebično svojoj publici. Iako se činilo da igra nevjerojatnom lakoćom, svako scensko iskustvo je nevjerojatno živopisno proživljavao u sebi, a znamo koliku žrtvu to traži od čovjeka. Bio je naivno dijete u životu i mudar starac na sceni; jednom riječju, Jacques Brel hrvatskog glumišta. Jer nema i nikada neće biti velike umjetnosti bez velikih boli“, napisala je svojevremeno za
Index.hr, duboko potresena njegovim odlaskom, tragično preminula glumica Dolores Lambaša.
Vušović je rođen 29. kolovoza 1960. godine u Kotoru; osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Tu je započeo i glumačku karijeru, već početkom '70-ih igrajući Toma Sawyera u istoimenoj predstavi. Od 1979. živi u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Do 1996. radi u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, nakon čega prelazi u kazalište "Gavella" u Zagrebu. Izvan matičnog teatra pamte se njegove uloge u "Kralju Ubuju", "Mušici", u "Onaj koji govori da, onaj koji govori ne", "Lovu na bljedolikog"..., kao i mnogobrojni njegovi nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je obilježio naslove kao što su Vojnovićeva "Dubrovačka trilogija" u režiji J. Juvančića, Goldonijeva "Kafetarija" u režiji T. Radića, te tri Držićeva "Dunda Maroja", u režiji K. Dolenčića, P. Magellija (gdje je za ulogu Pometa osvojio i nagradu "Orlando") i I. Kunčevića...
U teatru u Frankopanskoj, svojoj matičnoj kući, Predrag Vušović Pređo igrao je u Beaumarchaisovoj "Figarovoj ženidbi", Goldonijevim "Ribarskim svađama", Gogoljevoj "Ženidbi", Matišićevim "Anđelima Babilona", Jonsonovom "Volpone iliti Lisac", Shakespeareovom "Richardu III" te "Zimskoj priči", Kaiserovom "Od jutra do ponoći", Perišićevoj "Kulturi u predgrađu", Kljakovićevom "Teštamentu", u "Prije sna" Lade Kaštelan, Šovagovićevim "Ptičicama"..., obilježivši svojom pojavom noviju povijest ovoga kazališta.
