Prije nekoliko godina, točnije kolovoza 2011. godine, dvojica braće iz Bora smislili su morbidan način da se našale sa vozačima na novootvorenom putu prema Zaječaru.
Jedan od njih obukao se u vjenčanicu i oko ponoći čekao vozače i išao prema njima sa ispruženim buketom u ruci. Drugi je sve to snimao.
Pošto su preplašili nekoliko vozača, "slučaj" je prijavljen i policiji. Mediji su tjednima brujili o tome, raspredale su se svakojake priče, a utvaru u bijeloj vjenčanici tražio je i tadašnji ministar policije Ivica Dačić. Na kraju su braća otkrivena, ali
zbog manjkavosti zakona nisu procesuirana, jer su jednostavno izjavili da su stopirali, što nije kažnjivo. Kao ni to da su mogli stopirati obučeni u što god žele, čak i u vjenčanicu.
Inspiraciju za ovu neslanu šalu braća su našla
u legendi koja postoji u tim krajevima desetljećima. Utvara djevojke u vjenčanici koja se noću može vidjeti na putu, vezana je za selo Koprivnica u općini Zaječar.
Narodom kolaju razne priče od toga da je to duh mladenke koja je prije 50 godina poginula u prometnoj nesreći putujući na medeni mjesec, do priče da je to duh djevojke koja se objesila kada ju je, prije samog vjenčanja, ostavio vjerenik.
Tragom ove legende novinari su krenuli u Negotinu, kod čovjeka M. S. (42) kome je susret sa mrtvom djevojkom promjenio život iz korjena i koji posljedice tog susreta osjeća i danas.
- Bilo je to 1996. godine. Vraćao sam se u Negotin sa puta. Kako se približavala ponoć, bojao sam se da slučajno ne zaspim, jer me umor svladavao nakon više sati vožnje. Zato sam u vozilu odvrnuo radio ne bi li me glasna glazba i glas spikera držali budnim. Na putu je bilo i neke izmaglice, što mi je još više otežavalo vožnju. Odjednom sam, uz ivicu kolovoza ugledao djevojku, obučenu u bijelo, kako me stopira, počinje on priču.
Kako dodaje, na trenutak je pomislio: Što li ova ovdje traži kada u blizini nema ni jednog sporednog puta?
- Stao sam i ona me pitala bi li je mogao povesti do Negotina. Pristao sam i ona je ušla u vozilo. Torbicu, koju je nosila, kao i svoju bijelu jaknicu, spustila je na zadnje sjedalo. Kada je sjela pored mene, prošli su me žmarci, kaže M. S.
Djevojka je bila izuzetno lijepa. Duga smeđa kosa u valovima joj se spuštala preko leđa.
- Ugasio sam radio i cijelim putem do Negotina smo pričali o svemu i svačemu. Rekla mi je svoje ime i da je iz jednog krajinskog sela. Išla je u posjetu vjereniku, kome se nije javila, jer ga želi iznenadi. Iskreno, uživao sam u njenom društvu i razgovoru. Ja sam inače oduvijek bio stidljiv i smušen sa ženama, tako da mi je blizina ove ljepotice itekako godila. Ostavio sam je u centru Negotina i otišao kući, nastavlja svoju priču ovaj čovjek.
Sutradan, kada je ponovo ušao u auto, na zadnjem sjedalu je vidio njenu bijelu jaknu. Misleći kako ju je, očigledno, zaboravila, smjesta je promjenio planove i krenuo ka selu za koje mu je rekla da u njemu živi.
- Sav sam treperio iznutra što ću je ponovo vidjeti. U selu su mi objasnili gdje je njena kuća, ali su me gledali nekako čudno kada sam spomenuo njeno ime. Kuću sam lako našao. Parkirao sam auto i pozvonio na vrata. Otvorila mi je žena ispijenih, upalih obraza, na čijem licu sam odmah primjetio veliku tugu. U momentu sam shvatio da joj je to majka, jer je imala istu onu ljepotu, doduše vremenom istrošenu. Kada sam joj rekao koga tražim, žena je počela plakati.
"Sine, rekla mi je, ona je umrla prije sedam godina".
Nisam shvatio u trenutku. "Kako umrla? Pa sinoć sam je odvezao u Negotin. Zaboravila je jaknu u mojim kolima. Evo je".
Foto-ilustarcija: Freeimages/Mattox
Kada je videla jaknu žena je počela još više plakati. To je zaista bila njena jakna. I to ona u kojoj je sahranjena.
- Uvela me u kuću, gdje sam njoj i njenom suprugu ispričao čitavu priču. Oboje su plakali svo vreme. Djevojka koju sam sinoć vozio u kolima, poginula je u prometnoj nesreći prije sedam godina. Stvarno je imala vjerenika u Negotinu. Na kraju su me odveli na groblje. Na velikom crnom mramornom spomeniku pisalo je njeno ime. Sa njega mi se smješila isto onako kao i sinoć u vozilu, završava M. S. svoju nevjerovatnu priču sa ruba nestvarnog.
On se nikada nije ženio. Kaže kako ne može zamisliti drugu ženu osim nje. Na grobu djevojke koju je sedam godina poslije smrti vozio autom stalno ostavlja crvene ruže. Novinarima se učinilo da žarko želi još jedan susret s njom. Njenog tadašnjeg vjerenika nisu uspeli pronaći.