Pjevačica koja će 14. veljače održati koncert u Beogradu likovala je nad smrću srpskih boraca na ratištu kod Petrinje, pišu srpski mediji aludirajući na Doris Dragović. Naime, naša pjevačica nakon više od dvadeset i pet godina ponovno će zapjevati pred srpskom publikom, a za njih su najavljena čak dva koncerta. Jedan dakako u nezaobilaznom Beogradu, a drugi u Novom Sadu.
Jedna od najvećih vokalnih diva bivše Jugoslavije spremna je uz svoju pjesmu podijeliti i emocija sa Srbima, ali Kurir podsjeća da to nije uvijek bilo tako. U knjizi 'Priče iz Hada', autora Zdravka Krstanovića čiji su dijelovi posljednjih dana preplavili internet, jedna od priča govori o tome kako je Doris odgovorna za smrt srpskih boraca na ratištu u okolici Petrinje. Njihovi mediji izdvojili su ulomak iz spomenute knjige.
"Posljednji put vidio sam je u splitskoj kavani‚ Semafor'. Sitni sati, drugi gosti otišli, neki i buneći se, gazda je dozvolio da ostane samo naše društvance. Na njoj crna odjeća, skup nakit, kožni remen s metalnim okovicama. Blijedo lice, fino njegovano, zračilo je ljepotom, a oči - žudnjom od koje nema spasa.
- Glumiš Kleopatru! - reče ironično, grleći je, moj prijatelj Čelo, jedan od njenih ljubavnika, koji će umrijeti dvije godine kasnije. Bolest me spriječila da ga ispratim do groblja na Lovrincu. Smijala se, umorna od putovanja s kog se upravo vratila, čavrljajući o svojim doživljajima u Beogradu, koji je‚ duša od grada'.
Potom sam pročitao neki intervju s njom u kome je sa gađenjem govorila o šovenima. Kao izbjeglica - rat je odavno počeo - naiđoh na novi razgovor sa Doris D. što su ga beogradske novine prenijele iz zagrebačkih.
Božanska pušačica
Pade mi na um pokojni prijatelj Čelo. Njegovi opisi njene divlje pomame dok mu se podavala. - Božanska pušačica! - pričao je. - Dimi sve: 'bubamaru', bocu, drvo, hašiš!
Šta bi kazao, pomislih, da je pročitao sljedeće reči: Ovu krunicu dobila sam od ratnika Roka. Uvijek ju je nosio sa sobom. Rado sam se odazvala pozivu da nastupim na ratištu. Bila sam na opasnom mjestu, kod Petrinje, tri dana nakon našeg Božića.
Divan kraj, pitomi brijegovi, šumarci, zimski pejzaž, skoro nestvaran. Pjevala sam kao nikad dotad. Sto pedeset metara od četničkih položaja! Četnici su se primakli, privučeni mojom pjesmom i - uletjeli u zasjedu. Bilo ih je jedanaest. Sretna sam što su svi mrtvi! Valjda će i meni pripasti neka medaljica, kad se budu dijelile - zaslužila sam."
Novinari Kurira pokušali su u više navrata doći do Doris kako bi popričali o ovoj knjizi, ali to im nije uspjelo. S druge strane autor spomenute knjige potvrdio im je da se radi o istinitom događaju. "To je priča, to nije dokument. Ali to nije izmišljeno. Sve se može provjeriti. Knjiga je pisana još 1992. godine i do sada je imala deset izdanja. Moja priča jeste književno stilizirana, ali tvrdim da je istinita.", rekao je Krstanović za Kurir.