Privatna američka obavještajna agencija Stratfor, iz koje su iscurili podaci objavljeni na Wikileaksu, sustavno se bavi i Republikom Hrvatskom te između ostaloga donosi tvrdnju da je bivšeg predsjednika Vlade i HDZ-a na ostavku natjerala mafija. No, osobitu pozornost zaslužuje rečenica Stratforova analitičara Marka Papića koji je napisao da Hrvatskom apsolutno vlada organizirani kriminal.
Pridružujem se onima koji ne dopuštaju da se taj pojam shvaća samo u klasičnom smislu, tj. kao nezakonito i često nasilno organizirano djelovanje za stjecanje bogatstva, npr. po poslovima kao sto su droga, prostitucija, prodaja ljudi ili drugim mafijaškim oblicima djelovanja, već je riječ o nevidljivoj, ali vrlo moćnoj kontroli gotovo svega bitnoga u Hrvatskoj. „Jasno je da u Hrvatskoj ima klasičnog organiziranog kriminala kao i u svim državama na svijetu, no glavni problem ipak nije taj klasični kriminal nego daleko suptilniji kriminal koji utječe na gotovo sve u Hrvatskoj, a da za ništa ne odgovara niti ga itko u Hrvatskoj istražuje.
Među posljedicama djelovanja toga suptilnog organiziranog kriminala ne mogu se predvidjeti ni neka događanja na političkoj sceni. Zar se slučajno najjače političke stranke ne žele odreći sadašnjega izbornog sustava koji otuđuje vlast, onemogućuje ikakav nadzor nad nositeljima vlasti i koji favorizira stranačke vođe ili vodstva kojima je lako manipulirati? Zar baš takav sustav ne onemogućuje napredak sposobnih a favorizira poslušnike, premda baš to sigurno vodi zemlju u propast ili slabljenje? Zar je slučajno kadroviranje u Hrvatskoj takvo da na glavne pozicije dolaze ljudi koji umjesto da rade za dobro zapravo štete Hrvatskoj?
Očito jako puno se toga dogodilo u Hrvatskoj i na gospodarskom, političkom i svim područjima društvenoga života što je nepobitno na štetu legalnih i legitimnih interesa hrvatskoga naroda odnosno općega dobra; posljedice su tu i svatko razuman može ih prepoznati. Što je uzrok takvim očitim štetnim posljedicama, puno je teže jasno argumentirati, ali ipak je jasno da u Hrvatskoj stvarno vlada specifičan oblik suptilnog i iznimno moćnog organiziranog kriminala koji nema opstanka ako se na svim razinama ne uvede ravnopravnost i zakonitost te ako se ipak izbori stvarna demokracija.“ (Ivan Miklenić, Glas Koncila br.1O/12).
Nema dvojbe da bi svi koji su izabrani od građana trebali biti časni i raditi za njihovu dobrobit. Međutim, građani ne misle da je u stvarnosti tako, a to dokazuju i postojeće afere, pa se može zaključiti da će naši sugrađani prije ili kasnije, zahtijevati velike i korjenite promjene. Što učiniti da ne dođemo do situacije u kojoj se danas nalazi Grčka? Neki predlažu, a ja podržavam, sljedeće: promijeniti izborni sustav, ograničiti mogućnosti kandidiranja na najviše dva mandata na svim razinama, te više ne birati stranke, već nove ljude, ali osigurati da to ne bude samo nova forma sa starim sadržajem, te izbaciti iz Sabora, skupština i vijeća (županija, gradova i općina) sve one koji su osuđeni zbog malverzacija, korupcije ili mešetarenja makar sve bilo „sukladno zakonu.“
I druga brojna pitanja traže rješenje, kao na primjer: da neovisna institucija definira odgovornost političara, kodeks ponašanja i etike, a ne da sami sebe "kontroliraju”; da o svim privilegijama odlučuju građani na referendumu; da se usklade mirovine i primanja političara s primanjima građana, jer se u Hrvatskoj pretjeruje, pa će bogati vladati siromašnima; da se smanji broj županija, gradova i općina, odnosno zastupnika i vijećnika koji se trebaju bitno jednostavnije nego do sada opozvati.
Političke stranke još uvijek ne shvaćaju ozbiljnost stanja u društvu, zdravstvu, školstvu. Ne rješavaju dovoljno uspješno probleme mladih obitelji, radnika, starijih osoba, a onima koji se žele angažirati ne pružaju šanse.
Umirovljenici kao najugroženija populacija postavljaju pitanje hrvatskoj vlastiti: Ima li nade za pravdu u mirovinama? Naime, tijekom dvadeset godina postojanja Hrvatske kao države nijedna politička opcija nije predložila pošten i pravedan prijedlog za povećanje pravednosti među građanima u načinu ispunjavanja uvjeta i izračunavanja visine i korištenja mirovina. Svako doneseno načelno pravilo ili ideja odmah se izigravaju ili zaobilaze brojnim, prividno opravdanim iznimkama.
U hrvatskom mirovinskom osiguranju i radnom zakonodavstvu za sve nevolje krivi se malog čovjeka koji navodno samo misli kako manje raditi ili što prije pobjeći u mirovinu. Nitko međutim ne vidi da zbog nepravednih zakona ljudi imaju strahove od gubitka posla, od nedostojno niskih mirovina pa i od starosti. Nasljeđe, ali još više novostvorene socijalne nepravde, koje pojačava sve teže gospodarsko stanje, glavni su uzrok tjeskoba i strahova građana, kako mladih naraštaja tako i onih treće životne dobi, pa i onih u dubokoj mirovini. Umjesto stalno obećavanoga gospodarskog poleta povećava se samo „proizvodnja umirovljenika“ i socijalno ugroženih.
Na pitanje odgovornosti za ovakvo stanje društvenih, socijalnih i političkih nepravda, odgovornost nalazimo u političkim strankama (osobito parlamentarnim) koje snose glavnu moralnu, etičku i političku odgovornost za ovakvo stanje.
Titanic tone pa nova vlast treba žurno rješavati nagomilane probleme. Ne smije se dozvoliti da izostane evolucija, jer kada se stekne kritična masa, može izbiti revolucija koja nikome ne odgovara.