Sršen: Sedamdeset tisuća umirovljenika ne miri se s naglo palim mirovinama

PIŠE: Ivan Sršen/Glas Grada

U veljači je 70 tisuća umirovljenika u prosjeku dobilo 57 kuna manju mirovinu jer im je zbog dodatka mirovina preskočila neoporezivih 3200 kuna. Još su lošije prošli oni koji su imali mirovinu blizu prosječne plaće - 5305 kuna u 2011. godini - jer im je uz porez država naplatila i 3% zdravstvenog doprinosa za umirovljenike.

Inače, ta je promjena protekle jeseni napravljena na zahtjev svih umirovljeničkih udruga. Sada se međutim umirovljenici bune, pa je SUH zatražio da se neoporezivi dio mirovine poveća na 3600 kuna, kako bi se ublažio porezni pritisak na tu skupinu umirovljenika. Očekuje se i podrška Hrvatske stranke umirovljenika, tim prije, što su umirovljeničke udruge (SUH i MUH) i Hrvatska stranka umirovljenika još prije predlagali da dodatak postane sastavni dio mirovine jer su se bojali da će im ga netko ukinuti.

Tko ima pravo na dodatak na mirovinu?

Takvih najava i prijedloga bilo je u posljednje tri – četiri godine, ne samo od Svjetske banke i MMF-a nego i od domaćih ekonomista, kojima i nije bilo baš jasno što je bio cilj Zakona o dodatku. Cilj dodatka je bio da se ujednačava mirovina novih umirovljenika međusobno jer se obračunsko razdoblje povećavalo sa 10 na 40 godina (svake godine po tri godine više) i prouzročilo razliku u mirovinama za istu plaću, isti staž i godine života, čak do 500 kuna, kao i zbog ublažavanja razlika između visina mirovina starih u korist novih umirovljenika.

Da bi umirovljenicima bilo jasnije, pojasnit ću u čemu je problem. Naime, formalnim pretvaranjem posebnog dodatka na mirovinu u mirovinu, povećane su porezne obveze umirovljenika kojima ukupno mirovinsko primanje prelazi razinu veću od 3200 kuna mjesečno. To je izazvalo negativne reakcije kod onih skupina umirovljenika koji su primali takav dodatak uz mirovinu ali nisu plaćali porez niti prirez, iako su s takvim dodatkom prelazili graničnu svotu mirovinskih primanja nakon koje se podliježe poreznim obvezana.

No, prije svega dobro je podsjetiti tko i zašto ima pravo na dodatak uz mirovinu. Posebnim "Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (objavljen u "Narodnim novinama" br.79/07) priznato je, počevši od 1.1.1999. pravo na posebni dodatak u određenim postocima, ali samo korisnicima koji su ostvarili mirovinu počevši od 1.1.1999. ili kasnije, ili će je tek ostvariti.

Dodatak se određuje u rasponu od 4% do 27% od visine pripadajuće mirovine, ovisno o godini u kojoj je ostvareno pravo na mirovinu, pa tako za mirovinu ostvarenu 1999. godine pripada 4%, a za svaku godinu kasnije određeni postotak više, da bi za mirovine ostvarene u 2010. godini i sve kasnije godine pripadao u visini od 27%. Dakle, dodatak je zapravo mirovina, iako se tako nije zvao.

Međutim, u postupku priznavanja prava, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno njegove područne službe nisu donosili nikakva rješenja o tom dodatku, jer je Zakon o dodatku u svojem članku 6. stavak 2. izričito propisao da se dodatak uz mirovinu određuje po službenoj dužnosti, ali bez donošenja rješenja. Zbog takve zakonske odredbe da se pravo na dodatak priznaje bez donošenja posebnog rješenja, korisnici mirovine nisu bili na zakoniti način obaviješteni o svojim stvarnim pravima. To je bio propust zakonodavca jer u svakoj pravno uređenoj državi svako trajno pravo koje se priznaje pojedincu mora biti utvrđeno nekim pravnim aktom u obliku pojedinačnog rješenja ili odluke.

Ne može se i ovce i novce

Ako nema takvoga posebnog upravnog akta, pojedinac ne može biti siguran u visinu svojega prava, a ni u njegovu trajnost. Takav korisnik mirovine nije se mogao ni žaliti, što znači da mu se nije jamčila ni pravna zaštita. Zakonskim uključivanjem posebnog dodatka u mirovinu, ta je pravna neizvjesnost ukinuta. Naime, zbog takvog izbjegavanja donošenja individualnih rješenja postojala je mogućnost da takav dodatak bude privremeno obustavljen ili smanjena njegova visina, pa čak i ukinut.

Bez formalnog rješenja o tom pravu na dodatak kao sastavni dio mirovine, korisnici mirovina nisu imali zajamčenu zaštitu tog prava, jer nema rješenja o tom dodatku kao sastavnom dijelu mirovine. Takvo ponašanje zakonodavca sadržavalo je prikrivenu namjeru da se takvo neformalno pravo na dodatak jednog dana može i ukinuti. Ipak, takva izdvojenost od dodatka imala je svoje prednosti jer svota dodatka nije pravno niti porezno uračunavana u mirovinsko primanje, pa nije pripadala u redovnu sumu mirovinskog primanja, te nije podlijegala porezu ni prirezu, iako je u stvarnosti to bilo ukupno mirovinsko primanje.

Donošenjem Zakona o dopuni Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br.114/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., taj je propust ispravljen budući da je izričito rečeno da dodatak uz mirovinu postaje sastavni dio mirovine. Međutim, sada korisnici dodatka podliježu obvezi poreza i prireza ako s tim dodatkom njihova ukupna mirovinska primanja prelaze 3200 kuna mjesečno, ali samo za dio koji premašuje tu graničnu svotu. Naime, svota od 3200 kuna je, tzv. osobni odbitak koji se ne oporezuje.

U odnosu na dodatak uz mirovinu, sada su novi umirovljenici ravnopravni sa, takozvanim starim umirovljenicima koji plaćaju redovito porez i prirez. Protivno postupanje bilo bi protuustavno diskriminiranje, odnosno pogodovanje jedne skupine umirovljenika u odnosu na drugu. Sada je nepravda otklonjena. „Ne može se ovce i novce.“