Za nekoliko dana Hrvatska postaje punopravna članica EU. Iako su hrvatske vlade ispunile zadaće koje je postavila EU, najvažniju koju su sami sebi trebali postaviti, a to je povezivanje Hrvatske u jedinstvenu cijelinu, nisu ispunili. Tako hrvatski jug neće zajedno s maticom državom u EU. Prioriteti nisu bili pravilno postavljeni. Prvo je trebalo trajno povezati državu u jednu cijelinu i kao takvi ući u EU, a ne obrnuto. Na kraju, i taj zadatak nam je trebala nametnuti EU. Stječe se dojam napuštanja hrvatskog juga od strane centralne vlasti koju preoblemi izvan Zgreba, a poglavito juga, ne dodiruju.
Samo se sjetimo stava o neisplativosti ulaganja u nacionalni Pelješki most „za samo 40.000 stanovnika“. Tako smo ulazak u EU dočekali bez autoceste i otcjepljeni od ostatka države. Još uvijek nestrpljivo isčekujemo završetak dionice Vrgorac-Ploče koji bi koliko toliko ublažio neizdrživo loše prometovanje prema sjeveru. Istovremeno, novaca ima za puno beznačajnije i skuplje projkte, kao što su Rijeka-Žuta Lokva, grad na Savi i most preko Save.
Ovi projekti pojedinačno daleko premašuju cijenu gradnje Pelješkog mosta. A jasno je kako nema cijene koju ne bi platila bilo koja zemlja za spojiti vlastiti teritorij. Dvojbe iznešene zadnjih dana u medijima o tunelu kao boljem načinu povezivanja samo „mute vodu“ jer sve studije i dozvole za most već postoje i most treba samo nastaviti graditi.
Ne treba biti Salamun i ne shvatiti podcjenivački provincijski odnos Zagreba koji uporno sebe vidi po francuskom modelu centralističkog caput Croatiae, a sve ostalo kao provinciju. Sredozemlje u koje je Dubrovnik uronjen pruža posljednju nadu da otplovi po Vojnovićevu receptu iz neukog blata provincijske politike Zagreba, sa talogom neprovedene lustracije i površne oligarhije koja njime vlada.
Što gore – to bolje, ali iz Dubrovnika treba izvući novac, onemogućiti stvaranje znanstvenih kadrova i držati ga u pokornosti. Na temelju svakodnevnice dolazimo do spoznaje kako je Dubrovnik za Republiku Hrvatsku mjesto reklame, dolazaka državnih delegacija, odnosno veliko Potemkinovo selo, a bez ikakvog poštovanja sastavnice Dubrovnika u hrvatskoj cjelovitosti njene državnosti. Kada Dubrovnik zatraži poštivanje svoje tradicije (Društvo prijatelja dubrovačke starine, Blaga djela ...) onda se sjate ministri i povlađivaju istopartijskoj mjesnoj gubernatorskoj vlasti. Srđ, koji je samo jedan od problema posljedično vezanih za neizgradnju Pelješkog mosta i neuspostavljanja hidroavionske i katamaranske veze sa ostatkom Hrvatske, pripada skupini pitanja sa lokalitetima Stonska Duba i Setrice u Dolima.
Dubrovnik i cijeli hrvatski jug u nedjelju, za razliku od ostatka države, dobivaju: dugotrajna čekanja na granici u Neumu, putne isprave za tek rođenu djecu, otežanu medicinsku intervenciju, otežano prometovanje živom stokom i robom veće vrijednosti trajektima i lošom Pelješkom cestom.
I na kraju, jedino što je ostvareno iz Plana 21 jest necijelovita RH tj. izolacija Dubrovnika i hrvatskoga juga neizgradnjom Pelješkog mosta.
Udruga Pelješki most
Glavni odbor
Dr. sc. Vinicije Lupis
Dr. sc. Mirna Batistić
Prof. dr. sc. Nenad Jasprica