Što nakon izbora?

Predizborne ankete iz tjedna u tjedan pokazuju kako će ovi izbori najvjerojatnije biti slični izborima 2007-e godine po neizvjesnosti. Onaj tko osvoji najviše mandata će vjerojatno biti u prednosti pri formiranju Vlade, no sasvim je moguća i opcija formiranja Vlade od strane koalicije koja dobije manji broj mandata na izborima. Sudeći po anketama, također je i moguće kako će nacionalna politička razina postati preslika lokalnih razina po heteregenosti i ideološkoj nekompatibilnosti  u sklapanju postizbornih koalicija.

Ovi izbori su bitniji za HDZ nego za njegovog glavnog političkog konkurenta. HDZ se kroz zadnjih 25 godina bez većih problema oporavljao nakon izbornih poraza, čak i nakon smrti prvog predsjednika i teškog poraza 2000-e kad mu je predviđen raspad. Oporavio se vrlo brzo i nakon teškog poraza na zadnjim izborima, u vrlo kratkom roku je ostvarivao odlične rezultate na lokalnim, europarlamentarnim, pa i predsjedničkim izborima, čak i bolje nego u vrijeme Sanadera. No, HDZ se nikad nije našao u situaciji da ostane bez vlasti dva mandata zaradom. Moguće je više solucija što bi bilo sa HDZ-om nakon eventualnog poraza, a uglavnom sve ovisi o tome koliko težak bi taj bio poraz, no vjerojatno je kako samom HDZ-u taj poraz i ne bi naštetio koliko vodstvu stranke.  U slučaju tijesne pobjede HDZ-u bi mogao problem biti sastavljanja vlade koja bi se sastojala od najviše stranaka i nezavisnih kandidata ikad. Veliki broj stranaka koji sastavljaju vlade predstavlja probleme u donošenju odluka, u održavanju stabilne većine, donošenju proračuna itd. U tom slučaju vrlo lako je moguć scenarij koji se događao u susjedstvu prije par godina. Nakon izborne pobjede SNS Aleksandra Vučića je formirao vladu gdje nije imao poziciju sukladnu svojoj snazi, te je snažnim i populističkim potezima brzo osvojio veliku popularnost u biračkom tijelu putem navodne borbe protiv tajkuna i korupcije te ubrzo raspisao  prijevremene izbore na kojoj je značajno popravio svoju poziciju i bio u mogućnosti sam formirati vladu.

SDP-u su ovi izbori također bitni, no poraz nakon četiri godine vladavine nije tako dramatičan kao dva moguća mandata u oporbi. Milanović je u zadnjih pola godine značajno popravio svoje šanse u samom SDP-u. Prije otprilike pola godine ili prije godinu dana je izgledalo kako će HDZ gotovo sigurno osvojiti izbore, a spominjala se čak i mogućnost izbijanja pobune u samim SDP-ovim redovima. Sada su sve nesuglasice unutar njihovih redova stavljene po strani, Milanović je konsolidirao svoj položaj i vjerojatno je kako će se žestoko boriti za ostanak na čelu SDP-a čak i u slučaju bilo kakvog tijesnog poraza. U slučaju pobjede SDP-a moguć je i problem jednak HDZ-ovom, vladu bi formirao velik broj stranaka, a ona bi se formirala čak i od pripadnika desnih snaga, nacionalnih manjina, lijevih opcija čiji su zahtjevi dijametralno suprotni SDP-ovim. Takva vlada bi imala manji reformski potencijal nego ova u zadnje četiri godine i imala puno manju političku stabilnost.

Trećim opcijama na ovim izborima je također biti ili ne biti. Višegodišnji rad na formiranju stranke se lako može raspasti samo u jednom izbornom danu. Najveći problem trećim opcijama na ovim izborima bi mogao biti što će ih biti previše u odnosu na broj mandata koje će zajedno osvojiti. To bi lako moglo dovesti do razbijanja samih tih opcija i prelaženja raznih parlamentaraca u jedan ili drugi tabor samo radi formiranja vlasti (primjer splitske gradske vlasti). Problem i sa trećim opcijama je što sve izgrađuju svoju politiku na borbi protiv političkog duopola, pa im se vođenje realpolitike nakon izbora vrlo lako osveti. Također u slučaju neulaska u vlast im  prijeti raspad kao Laburistima ili don Ivanu Grubišiću jer se gotovo konstantno pojavljuju novi likovi, ideje i opcije koji vrlo lako osvajaju kratkoročnu popularnost. Raspad je i moguć svim onim opcijama koje podbace na ovim izborima, pogotovo onima koji su imali loš tajming postizanja maksimuma popularnosti prerano.