Posve očekivano, analitičar BBC-a Tim Judah za sve je, dakako, optužio rat koji je, kako piše, stvorio apatiju, cinizam, strah.... Naravno, BBC ne piše što se dogodilo tijekom rata u Bosni i Hercegovini, kao ni to tko je rat izazvao, pa tako Judah ne spominje krvave britanske lordove, bagru koja je u nekoliko navrata tijekom devedesetih dijelila Bosnu i Hercegovinu izazvavši rat između Hrvata i Bošnjaka, koji je prestao tek nakon što su se britanski krvnici Bosne i Hercegovine maknuli i kada su stvar u svoje ruke uzeli Amerikanci.
Vrlo brzo nakon što se umiješala Amerika sklopljeno je novo savezništvo između Tuđmana i Izetbegovića te je fašistička neman protjerana do Banjaluke, no, opet, na intervenciju krvave britanske krune NATO je hrvatsku vojsku, HVO i Armiju BiH zaustavio pred ulazom u 'glavni grad' takozvane Republike Srpske. Govorimo o Banjaluci.
Drugim riječima, najveći lopovi u povijesti čovječanstva, britanski političari, lordovi i ostala oligarhija, ujedno su i najodgovorniji za ono što se događalo u Bosni i Hercegovini, naravno, ne samo u BiH, lopovi s otoka gdje god da su se pojavili napravili su katastrofu od koje se lokalno pučanstvo stoljećima oporavljalo. Sjetimo se samo 45-te, kada je ova ista bagra isporučila partizanskim koljačima 200 tisuća Hrvata, koji su zatim pobijeni na stazama smrti 'Križnoga puta', od Triglava do Grčke. Kad u Bosni i Hercegovini nisu imalo što opljačkati, s obzirom da se uglavnom radi o sirotinji, krvavi britanski lordovi, prije nego su otišli, u Bosnu su ostavili sjeme uništenja, svojevrsnu katastrofu iz koje se BiH vjerojatno nikada neće oporaviti.
Kakvu su Bosnu skrojili brotanski lordoviBosna i Hercegovina još prije dvije godine svrstana je među 20 „najjadnijih država“ na svijetu. S indeksom siromaštva koji iznosi 47 posto, nezaposlenošću od 44 posto, BiH se našla u društvu Kenije i Zimbabvea. Službene statistike govore da s prosječnim primanjima od 430 eura oko 70 posto obitelji ne može pokriti ni osnovne životne potrebe. Vrijednost potrošačke košarice, odnosno osnovnih prehrambenih i higijenskih troškova četveročlane obitelji u BiH iznosi skoro 900 eura.
U takvoj situaciji nije tajna da se socijalni mir održava uglavnom toleriranjem sive ekonomije, proračunskim davanjima socijalnim kategorijama i priljevom sredstava koje iseljeništvo šalje kao pomoć rođacima u BiH.Razlozi ovako sumornog socijalno-ekonomskog stanja u zemlji su slojeviti. Dok je ostatak bivših socijalističkih zemalja prolazio kroz političku, gospodarsku i socijalnu tranziciju, u BiH je bjesnio rat.
Gospodarstvo zasnovano na velikim industrijskim sustavima u ratu je uglavnom uništeno, a ono što je preostalo opustošeno je u sumnjivim privatizacijskim aktivnostima u drugoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća. U to su se vrijeme u BiH slijevale i znatne strane donacije, a neslužbene procjene govore da je u zemlju tako ušlo više od četiri milijarde eura, od kojih je samo manji dio iskorišten za obnovu, dok je ostatak završio u privatnim džepovima.
Parlamentarna istraga o trošenju donacija nikada nije okončana iako je utvrđeno da je bilo pronevjera. Međutim, donacije su odavno prestale dolaziti, a kako nije bilo priljeva većih stranih investicija u državu s najglomaznijom administracijom u Europi (14 vlada na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini plus 142 lokalne samouprave), vrlo se brzo našla u ekonomski i socijalno teškoj situaciji.
Broj zaposlenih i
broj umirovljenikaizjednačen je pa mirovinski sustav jedva funkcionira. Slabašna ekonomija ne omogućava odgovarajuće porezne i druge prihode pa su i deficiti proračuna na svim razinama sve veći. Kakav-takav spas pokušao se naći u kreditnim aranžmanima s MMF-om. Posljedica je toga uvećanje vanjskog duga BiH sa 1,3 milijarde eura u 2008. godini na više od pet milijardi eura krajem prošle godine.
Taj je novac otišao isključivo u potrošnju, odnosno u krpanje proračunskih rupa i kupnju socijalnog mira do idućih izbora.Umjesto da pokrene reforme kojima će potaknuti izvozno orijentirana poduzeća, unaprijediti poslovno okruženje i privući strane investicije, vlast, posebno u zadnjem mandatu, zaokupljena je isključivo unutarnjom borbom za pozicije i stalnim promjenama političkih savezništava. U nekadašnjim industrijskim područjima, kao što je Tuzla, posljedice ovako neučinkovite vlasti su i najizraženije. Zbog propale industrije na ovom prostoru više je od 100 tisuća nezaposlenih, što je gotovo petina od ukupnog broja u BiH.