- Ni jedan se zakon ne donosi zbog jedne osobe. Na ovom je zakonu radila skupina ljudi različitih pravosudnih profila. Racional je da se europski uhidbeni nalog primjenjuje za kaznena djela od 2002. godine - kazao je Milanović. Drugim riječima, tko, da ne kažemo što, hrvatske branitelje koje se moglo izručivati kako god se htjelo i kad god se htjelo i to samo iz jednog razloga, naime, većina medijskih tajkuna, uključujući i samog premijera, s Domovinskim ratom nikakve veze nemaju. Zašto bi se Pavićevi obmanjivači potrudili pisati o nakaradnim izručenjima branitelja ako je Pavić bio ratna kukavica? No, nisu Pavićevci nesposobni, nedavno su na derneku Slobodne Dalmacije zalokali pristojnu sumu novaca, a dužni su koliko i Jugoslavija uoči krvavog raspada. Kako bi se izvukli iz dugova narod je uskočio, naravno, dragovoljno.
Kad smo kod obrane naše zemlje od velikosrpske agresije, ako Milanović nije bio u ratu znači da rata nije ni bilo. Uostalom i Tito je svojedobno za 'sisački ustanak' u Brezovici rekao, kakav ustanak ako ja tamo nisam bio, kakav Domovinski rat ako je Milanović bio u Zagrebu. Analogija je prokleto precizna stvar ukoliko se povuče na ispravan način.
- Imali smo rat i u njemu se dogodilo puno ružnih stvari, pa i s naše strane. Nešto manje s naše strane, ali dogodilo se. Ako je bilo zločina, to ćemo sami riješiti, neću dopustiti da to rade treći, tu školu smo prošli i s tim je gotovo. Ako je bilo grešaka, sami ćemo ih popraviti, poručio je Milanović, i to je rekao sada kada je sve gotovo, kada su već zatočeni svi oni koje je frustrirana lepojka Carla del Ponte tražila, pa i oni koje nije tražila, koje smo izručili kao bonus. Naravno, najagilniji u tome bio je bivši šef Zorana Milanovića, najomiljeniji političar Nine Pavića i srednjoškolca Davora Butkovića, Ivo Sanader.
Ne nešto manje, kako tvrdi Milanović već puno manje, ali to Milanović ne može znati budući da rata vidio nije. Uostalom, niti jedan se zločin u ovoj zemlji ne bi dogodio da nije bilo velikosrpskog fašizma i to bi premijer morao znati.
Ako ćemo sami, a ne netko drugi, dakle, ne oni u čijoj su se zemlji zločini događali, u ovom slučaju Njemačka, rješavati zločine UDB-e, znači li to da će Perković biti uhićen od strane hrvatske policije i procesuiran na hrvatskim sudovima kao što bi bio na njemačkom sudu? Naravno, narod je kao i uvijek zbunjen politikom aktualne vlasti, on još uvijek ne zna koji je prvi SDP-ovac dezertirao iz Sabora prilikom glasovanja o hrvatskoj samostalnosti, a kamoli da bi znao što misli Milanović i njegovi medijski pobočnici.
Hoće li Hrvatska sama procesuirati Perkovića ako već nema izručenja?