Moguće bi bilo vući i korjenitije, no to obično nije slučaj jer to bi značilo da priprema nije adekvatno odrađena.
Tijekom utakmice treneri često do sebe znaju pozivati nogometaše. Idealno bi bilo kad bi mogli pozvati onog igrača kojeg su napuci direktno tiču, ili barem kapetana. No, obično je prilika dozvati samo pozicijski najbližeg igrača, dakle nekoga od bočnih nogometaša.
Igrači s kojima trener u takvim situacijama komunicira, dakle oni na bočnim pozicijama, često nastupaju u svojstvu kurira, pa prenesu trenerovu poruku nekome drugom igraču na travnjaku koji je predaleko da bi mogao čuti trenerove upute, kao i da bi mogao doći do njega.
Sadržaji tih kratkih trenerovih naputaka manje-više tiču se detalja u taktici, recimo pri branjenju prekida. Nije to ništa spektakularno, obično se radi o jednostavnim uputama tipa "ti preuzmi ovog, on neka preuzme onog", "ti stani ispred, on neka stane iza", itd.
U načelu najznačajnije preinake koje trener može povući tijekom same utakmice tiču se mijenjanja pozicija, primjerice dvaju krilnih nogometaša. Ukoliko je jedno od krila raspoloženije, ili ukoliko je jedan od suparničkih bekova neraspoloženiji, treneri nastoje iskoristiti takvu situaciju u vlastitu korist prebacujući kvalitetnijeg ili razigranijeg igrača na slabijeg/neraspoloženijeg s beka s druge strane.
Kad su u pitanju odluke taktičke prirode tijekom utakmice, kapetan tu nema nikakvih ovlasti. Odluka je uvijek isključivo na treneru. Kapetan doduše može, kao što sam tijekom karijere radio ja, doći do trenera i sugerirati mu neke promjene u igri temeljem okolnosti koje je uočio.
Znao sam tako upozoravati trener gdje nam "curi". Primjerice, s pozicije zadnjega veznog mogu bolje vidjeti gdje nam suparnik stvara višak, pa time automatski mogu zaključiti gdje bi suigrač do mene trebao stajati, koliko metara lijevo ili desno, da bismo djelovali kompaktnije.
Treneri takve povremene opaske igrača, obično kapetana, mogu i ne mogu uvažiti. Uostalom, oni su ti koji su odgovorni