Ljudi su danas opsjednuti normalnošću svojih seksualnih fantazija, želja, odgovora, učestalošću, problema i tijela. Strah od seksualne nenormalnosti ometa pa čak i sprječava zadovoljstvo i intimu.
Neka od pitanja koje ljudi sebi postavljaju su:
- Da li mi treba previše vremena da doživim orgazam?- Koliko treba trajati erekcija kod muškarca?- Koliko često ljudi naših godina imaju sex?- Da li sam čudan / čudna što više uživam u oralnom seksu nego u snošaju?Međutim ljudi zaboravljaju da "normalno" znači više stvari: normalnim se smatra nešto sa čim se većina slaže, ono što autoriteti zahtijevaju, ono što se smatra moralnim itd..
Koncept seksualne normalnosti se mijenjao tijekom vremena: promijenilo se mišljenje o homoseksualnosti, klitorisu kao i o seksu kao o "ženskoj obvezi".
Brige oko seksualnosti počinju već u djetinjstvu i prate nas cijelog života. Sumnja da nismo "normalni" može biti moćna, negativna sila koja razara veze koje imamo kada odrastemo.
Kako ta uznemirenost utječe na nas u krevetu?
Prva greška je što se usteže tijekom seksa, umjesto da pustimo da nas vodi ta erotska energija, mi se nje plašimo. Izgledam li smotano? Je li odvratno ono što mi odgovara?
Većini žena je potrebna stimulacija klitorisa kako bi doživjele orgazam, ali je one ne traže jer misle da drugim damama ona ne treba. Ili želite grublji seks, ali to krijete jer mislite da će partner pomisliti da ste čudne i da će vas odbiti.
Još jedna posljedica straha je odsustvo vas samih za vrijeme seksa; vi promatrate partnera, pitate se što on misli o vašem tijelu, mirisu, zvucima koje ispuštate i na taj način propuštate vođenje ljubavi.
Jedini način da pobjegnete od takve vrste uznemirenosti jeste da prihvatite činjenicu da je "normalno" irelevantno. Preuzmite kontrolu nad svojim životom: prihvatite svoju seksualnost pod svojim uvjetima.