Reče, uz ostalo, da cenzorski potez vraća Hrvatsku u srednji vijek. Nije u pravu: nisu bile male društvene slobode srednjovjekovnoga stanovništva težaka, kmetova, slugu, zanatlija, malih trgovaca - svih onih koji su svoje umjetničke talente iskazivali kao pokladni zabavljači, iluzionisti i šaljivci na dubrovačkim ulicama, trgovima i plažama.
Kada je riječ o današnjoj Hrvatskoj i Dubrovniku, na djelu je čista “navlakuša“ špijunsko-represivnih tijela. Prije svega, Dubrovačke ljetne igre namijenjene su izvedbi posve drugog Houellebecqova štiva, koje ništa ne govori o religijama nego o deficitu obiteljske i svake druge ljubavi.
Zapravo je posvećeno promiskuitetnom očaju kojim se kompenzira izostanak ispunjujuće erotske strasti. Motiv je jako star u francuskoj književnosti, kao najveća iritacija katoličkom moralu. No ovom prigodom autorov lik upleten je u skandal, pa kazališni festival u Dubrovniku zapravo postaje mamac za pretpostavljene teroriste.
Ukratko, strah od seksa u predstavi prikazan je kao strah od Islamske države i Al-Kaide. Odnosno, konkretnije – zabrani je kumovao strah župana od erotskih scena pred dubrovačkim svećenstvom, piše
express.hr