Piše: Mihovil Tomić
UMJESTO NJEGA ČAČIĆ PROGONI DRUGE
Nekako u to isto vrijeme Paripović je podnio kaznenu prijavu protiv Čačića zbog kriminala u poslovanju javno-privatnog partnerstva. Umjesto da Bajić počne predistražne radnje i kazneni progon protiv Čačića, započeo je tajnu trgovinu za svoje ozbiljno poljuljano radno mjesto na najprljaviji mogući način, navodi portal Tjedno.com
Taj „politički kupoprodajni ugovor“ između Čačića i Bajića, kako se sve glasnije šuška, sadrži i posebni članak koji precizira i da Bajić mora utamničiti aktualnog predsjednika HDZ-a i strpati ga u zatvor prije ulaska Hrvatske u EU. Ne ulazeći u to je li Karamarko crn ili nije, sam čin ponude i potražnje za javnu je osudu i sankcije. Obzirom na Bajićevo prijašnje iskustvo u kaznenom progonu HDZ-a, a koje se odvijalo paralelno s posljednjim parlamentarnim izborima, nećemo ni sumnjati u krajnji ishod rezultata. Stoga i ne čudi da je Bajiću u posljednjoj saborskoj raspravi o godišnjem izvješću DORH-a za 2011. godinu, jedan narodni zastupnik otvoreno pred cjelokupnom hrvatskom i međunarodnom javnošću slikovito poručio da mu je mjesto u Remetincu.
TKO JE DUŠKO PARIPOVIĆ?
Duško Paripović je rodom iz Bosne i Hercegovine, a u Varaždin je stigao s titulom nastavnika obrane i zaštite. Tvrtku Meteor osniva u prosincu 1990. godine kapitalom od jedva tisuću ondašnjih maraka. Supruga mu je zaposlena u jednoj školi u Varaždinu. Paripović je prvi veći novac stekao potkraj 90-ih, kada kupuje propalu varaždinsku ciglanu “Dubravka”. Kolone kamiona natovarenih ciglom otišle su put susjedne Republike Srpske. Istovarivši ciglu, kamioni su se, navodno, vraćali puni konvertibilnih maraka. 2004. godine njegova mala varaždinska trgovina s bojlerima i vodovodnim priborom prerasta u Meteor grupu, dakle, u mini-holding s četiri tvrtke. Paripovićev ulazak u građevinski biznis bio je grandiozni potez. Mnogi danas govore kao da je “znao” da će varaždinskim županom 2005. godine postati Radimir Čačić, te da će njegov glavni projekt biti gradnja ili dogradnja 30-ak škola prema modelu javno-privatnoga partnerstva. Taj varaždinski projekt bio je težak skoro milijardu kuna. Ugovori su sklapani od 2006. do 2007. godine. Svi utanačeni ugovori završavaju s lijeve strane Čačićevim potpisom a s desne je strane potpis “utamničenog” Duška Paripovića. Meteor grupa našla se na popisu donatora HNS-a 2010. godine u predvečerje parlamentarnih izbora.
Sluteći stečaj Meteor grupe, Duško Paripović je 2011. godine svu opremu i pokretnine prebacio na četiri nove tvrtke kćeri i to: Meteor trgovinu, Meteor graditeljstvo, Meteor proizvodnju i Meteor grupu privatno partnerstvo. Nadležnom sudu se nije svidio taj “pretvorbeni” potez Paripovića s izdvajanjem imovine iz stečajne mase i poslovanje kompenzacijama. Sud je zbog toga odbacio Paripovićev prijedlog o likvidaciji. Osim tvrtke Korni za pokretanje stečaja Meteor grupe, financijski udar na Paripovića bila je i naplata jamstva od 11 milijuna kuna koje su u Hypo banci aktivirale Terme Tuhelj. Meteor Grupa je kasnila s radovima na gradnji hotelskog kompleksa Termi Tuhelj pa je 1. ožujka 2012. godine ugovor raskinut. Paripović, koji je inače poznat po velikom broju ugovora o gradnji objekata prema modelu JPP-a, priznao je da je ugovorio previše gradnji istodobno, ali također napomenuo kako je za propast modela kriva i nelikvidnost podizvođača. Navodno su tijekom gradnje Termi Tuhelj nastali dubiozni troškovi od 10 do 15 milijuna kuna.
KAKO JE ČAČIĆ POKRAO HRVATSKU
Portal Tjedno.hr dalje navodi kako je Čačić kao direktor prouzročio stečaj težak preko 450 milijuna kuna, uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 50 milijun kuna bez kamata, te je pravnim malverzacijama prebacivao imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje stotina milijuna kuna dugova. Zanimljivo je da je stečajni postupak Coninga, koji je trajao sedam godina, završio ove godine i to samo par mjeseci prije objave Linićevog popisa poreznih dužnika. Linić i Čačić su sijamski blizanci rođeni u bankrotu nekadašnje “Riječke banke” u trenutku kada je Čačić poticao ali i uz pomoć svog brokera prije ostalih neopaženo podigao milijunske uloge i izašao na stražnja vrata Riječke banke, dok su naivni štediše čekali na riječkom Korzu da se otvore vrata već propale banke.
Slična formula je viđena i kod aktualnog predsjednika Hrvatske u slučaju štedionice “Zlatica”, gdje glavnu ulogu igra aktualni Predsjednik Josipović.
Čačićevi poslovi nisu bili vezani samo u lokalnim okvirima , čak nisu bili vezani ni samo uz Hrvatsku. Portal Tjedno.hr dobio je na uvid dokumente koje je izdalo Britansko veleposlanstvo u Zagrebu s kojima se dokazuje platni promet ratnih devedesetih godina jedne hrvatske tvrtke prema fantomskoj kompaniji u Londonu u Čačićevoj vlasničkoj piramidi, ali koje nema u sudskim registrima. Mladen Bajić u posjedu je tog dokumenta još od daleke 2002. godine, te ga je ovjerio žigom DORH-a ali oštećena stranka do današnjeg dana nije dobila ni pisani ni usmeni odgovor u vezi toga. Bajićeva čuvena poštapalica - “međunarodna pravna pomoć” u ovom slučaju je izostala, ili je, bolje rečeno, opstruirana. To prikrivanje i krim-neistaživanje osobe za koju postoji vjerodostojan dokument kao i ozbiljn krug zatvorenih indicija može se slobodno nazvati saučesništvom u kaznenom djelu. Međutim, Bajićev daljnji rođak je to preformulirao u „prerano kukurikanje kojim bi tužitelj osobno završilo u loncu“.
Čačić nikad ne bi ništa postigao da ga korumpirano pravosuđe nije štitilo i usput favoriziralo što ukazuje na kancerogenu bolest našeg društva. To je prokušani i već viđeni recept YU komunizma u kojem se politika miješa i isprepleće s gospodarstvom. Onaj tko je Čačiću sve to omogućio i tko je vukao konce sve ove godine bio je pokojni Ante Marković. Marković je bio ekonomski vladar korumpirane Hrvatske a posjedovao je i banku sa sjedištem u Grazu.
To saznanje posjeduju svi saborski zastupnici. Marković je posložio formulu s 200 obitelji i plasirao je putem ostataka obavještajnih službi propale države kao zlokobnu glasinu pokojnom predsjedniku Tuđmanu čiji najmlađi sin danas kao rezultat toga “žica” lovu po Zagrebu. Jedna od Markovićevih glasnogovrnica na tu temu bila je Vesna Pusić, inače Čačićeva stranačka “djevojka za sve”. Tko danas nakon Markovićeve smrti kontrolira to “Kraljevstvo nebesko”, nije poznato.
Čačić je samo jedan od postojećih 200 “figura” u Hrvatskoj. Među njima se spominje i Zlatko Tomčić, nekadašnji direktorčić iz “Novogradnje” koji je nekim čudom dogurao do predsjednika HSS-a i Sabora Republike Hrvatske. Danas u nekadašnjoj upravnoj zgradi “Novogradnje” u Zagrebu stoluje jedan dio Ministarstva vanjskih poslova Vesne Pusić.
PANDORINA KUTIJA ZVANA “CONING”
Pretvorba Coninga samo je jedna u nizu onih čiji su vlasnici, zahvaljujući sumnjivoj pretvorbi devedesetih, postali danas vrlo bogati poslovni ljudi. Neki izvori iz Coninga tvrde da je Čačić radnicima još u Izraelu prijetio 1991. godine slanjem u rat u zamjenu za neposlušnost. Da ga je tada dograbilo izraelsko pravosuđe, koje je bilo daleko odlučnije i djelotvornije u kažnjavanju Coninga od hrvatskog, njegova građevinska i politička karijera bila bi davno zapečaćena a on na dugogodišnjoj robiji.
Bilo bi dobro da državne institucije Republike Hrvatske konačno reagiraju budući da privatizacijski kriminal više nije obuhvaćen zastarom. Osim toga, vjerujemo da je došlo vrijeme da Čačića netko ozbiljnije priupita o načinu privatizacije Coninga, a i šire. Mladen Bajić, sada je sasvim izvjesno, to sigurno neće biti.
Ovdje se može otvoreno postaviti pitanje i za druge kazneno-pravne varaždinske slučajeve, tj. zašto se sudi samo Čehoku, a ne sudi se Čačiću? HNS je sa Čehokovim HSLS-om kreirao politiku Varaždina i imao dogradonačelnika svih ovih godina. Gotovo identičnu sudbinu sa pritvaranjem i kaznenim progonom doživio je i Milan Horvat, Čačićev potrčko iz hotela Trakošćan. O tragičnoj sudbini bankara propale Glumina banke - Marka Marčinka, Čačićevog poslovnog partnera, bolje ovom prigodom ni ne govoriti.
Tjedno.com