Od kada se uselio u Banske dvore premijer Zoran Milanović ne prestaje nas iznenađivati svojim pristupom rješavanju političkih problema i načinu komuniciranja, kako s javnošću, tako i političkim protivnicima. Članove Kukuriku koalicije krase dvije karakteristike – jedni su praktički nevidljivi, dok su drugi "žestoki momci iz susjedstva", poznati po svojim oštro intoniranim izjavama. Premijer je jedan od tih "žešćih momaka", no ima nesreću da ga (pre)često nitko ne razumije pa mora dodatno pojašnjavati - prvo što je mislio, a potom što je rekao. "Ima sankcija-nema sankcija" javna rasprava s potpredsjednicom Europske komisije Vivien Reding polako počinje iritirati cjelokupnu hrvatsku javnost. "Ja im ne mogu biti u glavi", poručila je Redingova premijerovom kabinetu kad joj je i samoj prekipjelo.
Premijer Milanović u odnosima s Europskom komisijom ide glavom kroz zid, a pravo je pitanje zašto je tako uporan i tvrdoglav. Nanosi političku štetu cijelom društvu, svojoj stranci, ali ponajprije – samome sebi. Hrvatski građani se snebivaju pred ovim političkim kupusom koji se događa u priči oko "Lex Perković" i svi se pitaju ima li itko tko premijeru može pomoći da se malo trzne i pogleda oko sebe. Biće nam svima lakše.
Milanoviću treba godišnji odmor
"Kako pomoći? Kažu kad hoćeš pomoći, dobro je čovjeka poslati na godišnji odmor. Očito je da je hrvatski premijer premoren, odmor bi mu dobro došao. Ako se ideologija stavlja ispred prakse, ako se čvrsto držiš ideologije, onda misliš da će te izvući jer si joj poklonio toliko vjere. Premijer vjeruje da ono što oni postave kao doktrinu da ste toga moraju i držati. "Ti si pravi onda ako bez obzira na mišljenje drugih nastavljaš po svome". Ne smiješ niti koraka odstupiti, ne smiješ ni sam sebi vjerovati. Možeš i žrtvovati obitelj, sve radi ideologije", pojašnjava premijerovo ponašanje ugledni hrvatski psihoterapeut Vladimir Gruden.
Na pitanje zašto se premijer Milanović ne želi mijenjati, Gruden odgovara da je prihvaćanje promjena nužno u životu, ali nas u tome sputavaju druge stvari.
"Cijeli je problem doktrina, a nje se drže oni koji osjećaju da nisu u pravu. Dovoljan je razum i savjest, ne treba nam doktrina", kaže Gruden.
Kod premijerovog slučaja, smatra naš sugovornik, sve se svodi na jednu veliku nesigurnost. "Premijer bi se kao odgovorna osoba trebao prije svih izjava savjetovati sa savjetnicima, ali i samim sobom. Obrazlaganje nije za političare jer oni tako gubi autoritet te priznaju da su nesigurni.
On svoju nesigurnost osjeća. Nastoji obrazlagati i tako ostati dosljedan svojoj ideji bez obzira na to što uviđa da se mora promijeniti. Radi to prvenstveno radi sebe da bi ostao miran, ali i da bi drugima pokazao dosljednost. Premijerov glasan govor također pokazuje njegovu nesigurnost. Kao primjer upotrebe glasnog govora možemo navesti primjer ruskih izaslanika u UN-u koji su se tom praksom učestalo koristili. Bitno je istaći da u ovim primjerima nalazimo emocionalnu nesigurnost. Kad netko nije siguran u sebe, umjesto da promijeni stavove, on nastavlja unatoč upozorenjima misleći da se kao autoritet mora držati riječi", objašnjava Gruden.
Autodestruktivan i frustriran
No, ako netko i dalje nastavlja po svome bez obzira koliko ga to koštalo, postavlja se pitanje autodestruktivnosti. Gruden to potvrđuje i kaže da u Milanovićevu ponašanju nalazi elemente autodestruktivnog ponašanja i frustracije visokim položajem.
"Tu sada dolazimo do autodestrukcije. Ovdje se može postaviti pitanje koliko je hrvatski premijer frustriran funkcijom koju obnaša? On, naime, bježi. Uviđa da ne zna što će odgovoriti. Tu možemo upotrijebiti citat: "Za mene bi jedini spas bio kad me ne bi bilo." Premijer sam ne može reći da odlazi te se onda ponaša u stilu "ja ću nešto napraviti pa će me onda smijeniti". To se može opisati kao bijeg od pozicije jer ju je teško podnijeti. Lijepo je biti kralj, ali je kruna teška – objašnjava Gruden.
Kaže da je u tim trenutcima važno ostati jak i stabilan, a ne stalno tražiti izgovore. A to je upravo ono što premijer stalno radi – traži izgovore za svoje riječi i postupke. To su svojevrsni obrambeni mehanizmi. /Damir Galić/