Stručne studije o utjecaju na okoliš: Legalni kanal za korupciju

Iza mnogobrojnih slučajeva planiranih graditeljskih projekata – energetskih, infrastrukturnih, turističkih itd. – u hrvatskoj se javnosti upadljivo često ističe problem tretmana stručnih studija o utjecaju na okoliš. Oko tih se ekspertiza, dakle, lome koplja jednako žestoko među pojedinim ministrima ili među investitorima i ekološkim udrugama, bilo da je riječ o hidroelektrani Ombla i termoelektrani Plomin III, ili o golf terenima kod Motovuna i Vranskog jezera, piše portal Deutsche Welle. 

Stručne studije o utjecaju na okoliš neophodan su element koji prethodi gradnji, a njihova funkcija jest uvođenje stručne i šire zainteresirane javnosti u proces odlučivanja o projektu i (ne)prihvatljivim njegovim posljedicama u prostoru. Hrvatska ima relativno dugu tradiciju toga korisnog instituta, još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i, dakle, nekadašnje države SFR Jugoslavije, ali je također kronično opterećena raznim manipulacijama njime.

Sistem s ugrađenom greškom

Riječima predsjednika udruge "Eko Kvarner" Vjerana Piršića u jednoj prošlogodišnjoj raspravi, Hrvatsku muči sistemski bug – pritisak investitora na ovlaštenog izrađivača studije koji u praksi postaje ovisan o profitnom interesu onog tko ga izabire za suradnju, a plaća i ukupan projekt i samu studiju. Na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode RH, inače, navodi se četrdesetak kuća s državnom licencom za izradu te studije. Drugi je nedostatak sistema činjenica da se ozbiljniji prigovori građana, kao i nevladinih udruga ili stručnih ustanova, a koji se prikupljaju tokom javne rasprave, u obzir uzimaju drastično rijetko.

Ivo Lučić, novinar i nevladin ekološki aktivist te karstolog-stručnjak za krš, vrlo je kritičan spram cjelokupne prakse oko stručnih studija o utjecaju na okoliš. "Od jednog izuzetnog mehanizma koji bi nalik protezi trebao prilagoditi projekt krajnjem korisniku, uzimajući u obzir ekološki i socijalni kontekst, studije su se profilirale u legalni kanal za korupciju", rekao je Lučić za Deutsche Welle.

Ovisnost o investitoru

On ističe da izrađivači studija itekako imaju razloga za zabrinutost u slučaju da moraju iznijeti podatke koji ne odgovaraju naručitelju; takvi dospijevaju na loš glas među investitorima i dugoročno ugrožavaju vlastitu egzistenciju. Uslijed odnosa reguliranih tim faktorima, studije se "friziraju" ili se – u slučaju nečijeg razmjernog neposluha - ignoriraju te izvrdavaju u daljnjem postupku. Nažalost, pritom ulogu negativca preuzima i državna izvršna vlast.

Primjera je mnogo, no zadržimo se na već spomenutima. Vlada ne želi uzeti u obzir nova znanstvena saznanja o području izvora Omble kod Dubrovnika, već se drži studije iz pretprošlog desetljeća koja ide na ruku investitoru, Hrvatskoj elektroprivredi. Pritom su kroz dovršeni postupak jednostavno odbačeni – snagom jačeg - ekspertni nalazi o bogatom i svjetski raritetnom živom svijetu u podzemlju izvorišta.

Perspektiva novog zakona

Novim prijedlogom Zakona o zaštiti okoliša, koji još nije poslan u saborsku proceduru, između ostalih se novosti pokušava uspostaviti pravilo kojim bi ovlasti za biranje izrađivača studije o utjecaju na okoliš, imalo samo ministarstvo. Željka Leljak-Gracin, pravnica Zelene akcije koja je sudjelovala u izradi nacrta zakona, smatra da mehanizam državno-institucionalne zaštite okoliša treba ojačati, kako više ne bi bio tek mrtvo slovo na papiru: "Još uvijek se javnost od nadležnih osoba tretira kao objekt kojem možda treba dati informaciju, no čija se volja ne uzima u obzir". Cijeli tekst pročitajte na portalu Deutshce Welle.