Iako se mnogi u Hrvatskoj, brojni mediji pa čak i najviši političari u samoj Kukuriku koaliciji, s pravom pitaju 'što je Vladi trebala 'blamaža Perković' , malo podrobnijom analizom dolazi se do pravih razloga Milanovićeva prkošenja EU i njegovog pokazivanja mišića najmoćnijim političarima Europe. Odmah da se razumijemo, Milanović nije nikakav Batman, on nije ni novi 'junak našeg doba' koji ima petlju reći europskim moćnicima 'povijesno NE', kao što je to nekoć njegov politički idol Josip Broz izrekao Staljinu, nego je naš premijer zapravo dezorijentirani političar, izgubljen u prostoru i vremenu, koji kada dolazi na radno mjesto u hrvatsku Vladu, niti ne zna je li došao ili pošao iz nje. Milanović svoju nesposobnost i neznanje pokušava zataškati svojom bahatošću, bezobraštinom, vjerujući da će u Hrvatskoj većina građana nasjesti na tu njegovu antieuropsku retoriku, te će, zahvaljujući tome, u drugi plan otići stvarni problemi ove države, a to je katastrofalna gospodarska situacija, koja svakim danom sve više nalikuje grčkom scenariju. Milanovićeva Vlada potpuno je nemoćna i paralizirana za povlačenje bilo kakvih racionalnih poteza koji bi zemlju lagano izvlačili iz krize, pa je u takvom rasulu premijeru Milanoviću najlakše provocirati EU sa slučajem Perković.
Perković zna i tko je iz vrha Partije sudjelovao u pljački državnog blaga
Mediji su, umjesto stvarnih tema o gospodarskom kolabriranju zemlje, prepuni Milanovićevog 'NE' Europi, i istinski problemi koji tište Lijepu našu miču se pod debele tepihe u Banskim dvorima. Istodobno, Milanović tvrdokorno brani Perkovića, tobože, jer time želi zaštititi hrvatske branitelje od eventualnih novih europskih uhidbenih naloga, a zapravo lider SDP-a, braneći najpoznatijeg hrvatskog udbaša, brani svoju partiju koja je pravni sljednik SKH/SKJ, kao što je to dobro primjetio jedan naš stalni čitatelj u svojem komentaru. Jer, ukoliko ova Vlada 'proda' Perkovića, njegovo otkrivanje svih komunističkih tajni i zločna ozbiljno bi uzdrmao i temelje ove Vlade. Perkovićevim iskazom na udaru bi se mogli naći i neki očevi i rodbina aktualnih političara i visokih državnih dužnosnika. Najpoznatiji hrvatski udbaš mogao bi razotrkiti i komunističku zločinačku hobotnicu, kao i točan sustav pljačkana hrvatske imovine od strane bivših komunističkih moćnika i njihovih potomaka. Tako bi Perković mogao razotkriti ne samo sve komunističke zločine u zemlji i inozemstvu, nego i pljačku državnog blaga koja se sustavno izvodila po nalogu i u režiji vrha tadašnje partije. Ne treba smetnuti s uma da je Josip Perković, kao čelnik političke policije Udbe, bio samo izvršitelj, a ne donositelj odluke. Tko su bili politički nalogodavci, Perković vrlo dobro zna.
Milanović ne priznaje europske sudove nego samo sud svoje Partije
Sami vrh te partije je odlučivao o tomu tko treba biti ubijen, što bi na suđenju Perkoviću postalo i bjelodano. No, Perković će skupo prodati svoju kožu pa će u svojoj obrani pokušati sa sobom povući mnoge, ne samo iz bivšeg političkog sustava, nego i aktualne političare i moćnike čiji su očevi i prijatelji sudjelovali u sustavnoj pljački državne imovine. Perković bi mogao, između ostalog, razotkriti i tko je, kako i kada opljačkao našu najveću naftnu kompaniju Inu, čije 'pljačkaše' su štitili svi dosadašnji hrvatski političari na vlasti. Imajući sve to u vidu, i nije čudno što Milanović tvrdokorno štiti Perkovića, jer i on, kao i svi njegovi partijski prethodnici, ne priznaju ni europske ni bilo koje druge sudove, nego samo sud svoje Partije. A procesuiranjem Perkovića i njegovim suđenjem, posve je sigurno, počelo bi se odmotavati zamršeno klupko partijsko-udbaške kriminalne hobotnice, koja je i raspadom Jugoslavije imala stvarnu moć u Hrvatskoj. U tom kontekstu nije ni malo čudno što Milanović brani Perkovića, jer na taj način brani i sebe i svoju Partiju i sve hrvatske komunističke moćnike čiji je utjecaj u aktualnom SDP-u veći nego ikada do sada. /I. B./