'Stalno se čekaju nove vijesti, iako se zapravo ništa ne zna. Tko god dođe u kuću, ima neku novu informaciju, ali sve su to naklapanja. Zato obitelj ne želi nikoga u blizini. Dok ne dođe službena potvrda iz Vlade i nadležnih službi, ne žele ni s kim kontaktirati'', kaže Igor.
Mještani upozoravaju kako mladi ljudi danas trbuhom za kruhom odlaze raditi u nesigurne zemlje, ne razmišljajući o opasnosti. Tomislav je zbog posla i prije putovao po Bliskom istoku. Bio je tako u Iraku i Libiji, a lani je u Siriji također doživio neugodnost i našao se u kritičnoj situaciji.
S kolegama je pobjegao u posljednji trenutak, a sva oprema ostala im je na terenu. Jednako loše iskustvo imaju još neki radnici iz Vrpolja, Čajkovaca i Strizivojne. Radili su ondje na istim poslovima kao i on i jedva se izvukli. Unatoč svemu, Salopek se ponovno zaputio u opasno područje, piše
Večernji list.''U Afriku je otišao raditi iz nužde, gladna djeca ne pitaju. Zarada je za naše prilike bila dobra, a iz tvrtke u kojoj je radio vjerojatno su mu garantirali sigurnost na poslu. On sam mislio je da mu se valjda neće ponoviti slične neugodnosti'', rekao je Igor. Tomislavova sedmogodišnja kći i dvogodišnji sinčić stalno pitaju mamu Natašu gdje im je tata.
Djevojčica vidi da se nešto događa, samo ne zna što. Majka je, pak, u jako teškom stanju i nema snage reći joj tužnu istinu. Ni sanjati nije mogla da će im se to dogoditi. Svi još uvijek vjeruju da je Tomislav živ. Ni slike ni tonski zapisi koji su se pojavili ne mogu joj oduzeti nadu, srce ne želi priznati da se tragedija, možda, već dogodila. Čuli su da su neke taoce znali držati zarobljenima po godinu dana pa ih na kraju pustiti. Možda su, nadaju se, sve ovo uradili samo kako bi vidjeli reakciju svijeta.