Slatkasti okus ovog dalekoistočnog začina ljubi se i sa slasticama i s mesnim jelima, a zdravstvene dobrobiti aromatičnih štapića uključuju pomoć kod dijabetesa, bolnih zglobova, neurodegenerativnih bolesti, upalnih stanja organizma. Nije samo zima vrijeme za cimet, on je odličan izbor i za mnoga ljetna jela i pića.
Cimet je začin od kore zimzelenog stabla iz roda cimetovca. Postoji oko 250 njegovih vrsta. Najcjenjenija je vrsta Cinnamomum zeylanicum, od koje se dobiva pravi ili sejšelski cimet, a uspijeva u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.
Uporaba cimeta seže daleko u povijest; još 2500 godina prije naše ere, kako je zabilježeno u starim kineskim spisima. Spominjali su ga u vedskim spisima i u Starom zavjetu. Tradicionalna kineska i ajurvedska medicina uspješno su koristile cimet u liječenju šećerne bolesti. Od organoleptičkih svojstava najcjenjeniji je njegov miris. Cimet je bio jedan od prvih komercijalnih začina koji se iz svoje pradomovine proširio na Zapad. Jedno je vrijeme bio cjenjeniji i od zlata. Relativno rano počeo se koristiti u Europi, a uz to su ga poznavali Egipćani (koji su ga koristili i u vračanju), Židovi te njihovi susjedi na Mediteranu.
Samonikla stabla cimeta uspijevaju na velikim nadmorskim visinama u zapadnoj Indiji i Šri Lanki. I upravo se s takvog drveća sakuplja najkvalitetniji cimet. U Kini uspijeva drvo kasija (Cinnamomum cassia), čija se kora smatra alternativom izvornom začinu. Ova dva začina mogu se jasno razlikovati. Cimet je smeđe boje, dok je kasija crveno-smeđa. I jedan i drugi oblik koriste se, osim kao začin, i u proizvodnji parfema te u narodnoj medicini.
Više pročitajte OVDJE!