Sve što niste znali o šparogama!

1. Kako je sve počelo

Kinezi su šparoge cijenili prije više od 5000 godina. Koristili su ih uglavnom kao lijek protiv kašlja i problema s mjehurom. U šparogama kao ukusnoj namirnici među prvima su počeli uživati Stari Rimljani. Potom su u Europi uglavnom pale u zaborav sve dok ih se u 18. stoljeću nije sjetio Luj XIV.

2. Vrste šparoga

Postoji gotovo 300 različitih vrsta šparoga ali je samo 20-tak vrsta jestivo. Većina je zelene boje, no popularne su i žute šparoge koje rastu ispod zemlje i najčešće se prodaju u konzervama. Bijele šparoge imaju orašasto-slatkasti vrh i gorkastu stabljiku. Zelene šparoge su aromatičnije i nije ih potrebno guliti. Postoje i ružičaste šparoge koje imaju visok udio šećera.

3. Kako prepoznati svježe šparoge

Šparoge brzo gube na svježini zbog čega je najbolje kupovati kod lokalnih proizvođača. Mjesta na kojima su odrezane trebala bi biti vlažna i svjetlucava. Stabljike moraju biti čvrste i otporne na savijanje, a šparoge u cjelini ne smiju mirisati kiselkasto, prenosi metro portal.

4. Sezona šparoga

Šparoge su najbolje na proljeće. Berba počinje u ožujku i travnju, a može trajati sve do srpnja. Kako bijele šparoge traže isključivo toplinu (sunce im nije potrebno jer rastu ispod zemlje), uzgajaju se pretežno u grijanim, kontroliranim uvjetima. Berba šparoga je ručni rad.

5. Šparoge u kuhinji

Šparoge se mogu kuhati, pripremati na pari ili roštilju, tavici ili u pećnici. Mogu se čak jesti sirove, iako se karakterističan okus oslobađa tek na visokim temperaturama. Sveže šparoge sastoje se pretežno od vode (93%) pa se u 100 g nalazi svega 20 kalorija. U šparogama se također nalaze važni vitamini i minerali poput kalija, fosfora, kalcija, vitamina A, B1, B2, C, E i folna kiselina. Zelene šparoge su zdravije od bijelih.

6. Šparoge kao lijek i afrodizijak

Poznato je da su šparoge kao lijek koristili najpoznatiji antički liječnik Hipokrat s Kosa i Dioskorid, ljekar u vojsci rimskog cara Nerona. Šparogama su liječili žuticu, a služile su i kao laksativ i diuretik. Ulogu u medicini izgubile su negdje u 19. stoljeću, ali su još uvijek jedan od najpoznatijih prirodnih afrodizijaka.