Njemački filozof Schopenchauer (1788.-1886.), piše kako sve istine prolaze kroz tri faze. „Prvo se ismijavaju. Zatim im se nasilno suprotstavlja. I treće, prihvaćaju se kao očite i samo dokazive“.Piše: Dr. Boris Sokal, spec. med. rada, za Glas GradaO podsvijesti (nesvjesnom) i njenoj „tajanstvenoj“ moći, ne može se raspravljati bez prethodnog poznavanja pojma „svijest“. A za svijest i njenu usmjerenost prema objektu, postoji mnoštvo tumačenja ili opisnica. Svijest je najviši oblik psihičkog života. Ali nije istoznačnica s psihom. No, pojam psihičkog, obuhvaća djelovanje psihe. Svijest zapravo znači, odražavanje objektivne stvarnosti (uz pomoć mozga), kao i stav prema toj stvarnosti. Ona je i sposobnost jednog čovjeka da ispravno daje podatke o sebi i drugim osobama kroz prostorno i vremensko zbivanje. Kada kaže: To sam ja, jedan (ne misli se „jadan“). Ja sam taj, koji je bio i prije. Svjestan sam sebe, kao suprotnost drugim ljudima, etc.
Nažalost, svijest može biti i značajno „poremećena“: u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu. U svojoj medicinskoj praksi, često sam bio u dodiru s kvantitativnim poremećajima svijesti. Od somnolencije (“pospanosti“), preko sopora („tvrd san“), sve do kome. U komi su ugašeni refleksi i potpuno je prekinuta postojanost svijesti. U živom sjećanju ostala su mi iskustva iz bolnice u Puli. Neurološki odjel. Spašavali smo mladog momka, koji je uletio u alkoholnu komu (popio bocu „amara“, zbog oklade). Malim rezom, otvoreno mu je grlo i razrezan grkljan. I „prodisao“. I život mu spašen. A glede kvalitativnog poremećaja svijesti, (u smislu kakvoće), najčešća su tzv. konfuzna (zbunjena, smetena) stanja (npr. kod nekih trovanja), a onda i delirantna stanja (mahnitost, bunilo), npr. u alkoholičara.
U ovoj skupini su također i sumračna stanja. Kod njih nestaje svijest o vlastitom Ja. Svijest je jako „sužena“. Sumračna stanja su česta u epileptičara. Naglo nastaju i brzo nestaju. Najdramatičnija su tzv. delirantna sumračna stanja. Evo primjera: jedan muškarac je živio u skladnom braku sa suprugom. Pođe u šumu, po drva. Vrati se doma i ugleda, ženu kao „razjarenu krmaču.“ Uzme sjekiru i rasječe joj glavu. Vrati se u šumu. Legne ispod stabla i tvrdo zaspe. Pronađu ga mještani i ispričaju, što je učinio. Ostao, zaprepašten. Ubio vlastitu ženu. Osude ga. Nakon što je izdržao kaznu, vrati se u selo i oženi se po drugi put. Pod sličnim okolnostima, ubije i drugu ženu. Tek tada se uputi na psihijatrijsko promatranje (patio je od tzv. neprisebnih epileptičkih sumračnih stanja).
Medicina se također bavi i somnambulizmom (mjesečarenjem ili hodanjem u snu). I to je kvalitativni poremećaj svijesti. Javlja se pretežno kod mlađih osoba. Iako spavaju, često vrše komplicirane pokrete. Nemaju samosvijest. Zapisano je: jedna bolesnica je svaku večer ustajala iz postelje, uzimala deku sa susjedne bolesnice, prostirala je na tlo i činila na njoj pozamašnu, veliku nuždu. Nakon toga bi ponovo legla u svoju postelju i lijepo nastavila spavati. A što su fuge (bježanja)? I to je također, kvalitativni poremećaj svijesti, kada osoba jednostavno odluta, bez vidljivog razloga i bez jasnog cilja. U tom razdoblju, kao i svim prethodno opisanim pojavama, postoji amnezija (nesjećanje), za prošle radnje. Dunkve, sve do sada rečeno, a glede svijesti je „klasična medicina“. Kao i ovo: svijest je ukupnost izvanjske stvarnosti, zapažene mozgom, a dolazi redovito preko pet osjetila: vid, sluh, opip, njuh i okus. No fizičari, kao vodeći znanstvenici, pitaju se: kakva je uistinu vanjska stvarnost? Ono, što mi saznajemo, prolazi kroz filtar osjetila i obrađuje se u mozgu! Mozak samo „tumači“ izvanjski svijet! Postoj li npr. crvena boja? Postoji, ali samo kao naša inačica. Za fizičara „boja“ je elektromagnetski val sa svojom frekvencijom i amplitudom. Zahvaljujući fizici, pa genetici i molekularnoj biologiji, medicina „grabi“ naprijed!
Na postdiplomskom studiju (A. Štampar), davne (1979.), profesor tumači informatiku: „u skoroj budućnosti imati ćemo računala u kući. Slati ćemo pisane poruke jedni drugima i do Australije, plaćati komunalne i druge račune, kupovati avionske karte, etc. Sve putem računala i sve iz svoje sobe.“ A mi ga slušamo s nevjericom, poluotvorenih usta! Onda (nažalost), nije postojao ni CT, ni magnetska rezonanca, a kamoli liječenje tzv. nanotehnologijom.
Većina fizičara mozak uspoređuju sa superkompjutorom. On prima informacije putem osjetila i onda ih obrađuje i „deponira“ u sivu masu mozga. Tijekom života, on uskladišti 10 milijardi „bita“. (bit je najmanja fizička jedinica informacije). Znanstvenici idu dalje: oni i svijest objašnjavaju kvantnom znanošću. A o kvantnoj fizici nijesmo tijekom školovanja puno učili. Po Planku i Einsteinu, kvant je najmanja količina neke energije. Npr. foton je kvant svijetlosti. A, što je kvantna medicina (Jedva naslućujem)? Znam samo, kako ona spaja tradicionalno i suvremeno. Spaja znanstveno i duhovno. Više ne postoji distinkcija (razlika) između znanosti i duhovnosti. Razdor među njima je zatvoren (to objašnjava i fizičar- genij Hawking: „Teorija svega“ ).
Ali i u nedavnoj TV emisiji „ Puls Hrvatske“, to su potvrdili i naši znanstvenici! Kvantni fizičar također će tvrditi: „Svijest je rezultat „kemijskog plesa energije molekula i električnih polja mozga.“ Nekada je u prošlosti, telepatija, pa prekognicija, pa van osjetilna percepcija, pa izvan tjelesno iskustvo, te lucidno sanjanje i iskustvo blizu smrti, odlazilo u mit (bajku). A danas? Ne znam. Ali, zato znam sljedeće: hologrami (trodimenzionalna „fotka“ uz pomoć lasera), noetička znanost, „Hado“ učinak, morfička polja, polje nulte toče, etc. su relativno nova sazanja fizike. Engleski biolog R. Sheldrage (morfogenetičar) pita se: „zašto nam se događaju određene stvari? Što to upravlja našim mislima, nagonima i potrebama?“ Tvrdi kako se radi o elektr. magn. valovima i elektromagnetskim poljima, što djeluju na sva bića! EKG ili EEG, npr. su valovi, koje dobivamo na papiru, kada stavimo elektrode izvana, u područje srca i mozga.
Opisat ću samo „Hado“ učinak, koji je za mene upečatljiv. Šef Hado instituta u Tokiju, Dr. M. Emoto, izveo je ovaj pokus, slao je usmjerene emocije misli prema vodi što je dopremljena iz različitih krajeva Japana, a prije smrzavanja. Ako su misi ili osjećanja bili negativni, kristali se nisu oblikovali ili su bili neupadni, kaotični. No, s lijepim osjećanjima i mislima, usmjerenim ka vodi, prije smrzavanja, oblikovale su se prekrasne strukture! Za ne vjerovati! Jednostavno, misli i osjećaj utječu na fizikalni realitet (moć pozitivnog mišljenja)! A prema mišljenju Nobelovca Rubija, materijalno tijelo je milijarditi dio ukupne stvarnosti ljudskog organizma. Sve ostalo su energetska polja nevidljiva ljudskom organizmu! Materija je kondenzirana energija. Pisati pak, o spomenutim morfičkim poljima („fenomen 100 majmuna“), bilo bi suviše opširno i delikatno (sikur sam, kako bi netko pomislio da je majmun postao od čovjeka).
U konačnici: svijest je uzrok fizičkog realiteta, a ne obratno! Sasvim drugačije, nego smo učili u vrijeme marksističkog školovanja! Ne postoje čestice! Postoje samo valovi (nisu to morski)! Fokalna točka vibracije je čestica (Traganje za Higgsovim bozonom, „Božjom česticom“, u podzemnom laboratoriju Švicarske). Nobelovci (pretežno fizičari), također tvrde: Univerzalna svijest je - Bog! On je apsolutna, čista zbiljnost! I konačno, Schopenchauer, (1788.-1886.) njem. filozof piše kako sve istine prolaze kroz tri faze: „prvo se ismijavaju. Zatim im se nasilno suprotstavlja. I treće, prihvaćaju se kao očite i samo dokazive.“ Uz moj dodatak: „Nažalost, i istina je laž, kada se kaže u nevrijeme.“