U lipnju 1910. godine njegov mehaničar Dragutin Novak uzlijeće s Penkalinim zrakoplovom i ulazi u povijest kao prvi hrvatski pilot. Kasnije, zrakoplov se, prilikom jednog Novakovog leta 1910. oštetio i Penkala je odustao od daljnjih istraživanja. U međuvremenu je zračna luka prošla mnoge faze. Nedavne 2012.,konzorciju tvrtki ZAIC (“Zagreb Airport International Company”), koji čine Uprava “Aeroports de Paris” i građevinska tvrtka “Bouygues Batiment International” dana je koncesija u trajanju od 30 godina za izgradnju novog putničkog terminala te upravljanje i korištenje Zračne luke Zagreb. Zagrebačka zračna luka praktično, Hrvatskoj neće koristiti u narednih 30 godina.
Vidimo da je luku u “najam” dala Milanovićeva vlada, na samom početku svoje basnoslovne igrarije. Baš je to bila dobra igra, ali s mnogim kobnim posljedicama, 4 godine se igrala vlada vlade. Osim što je direktno i indirektno kriv za mnoge poteze, šef vladajućeg SDP – a uzrokovao je tako mnoge neugodnosti; broj nezaposlenih prikazuje manjim služeći se ljudima koji su odselili, sve podjele koje je i sam potaknuo nećemo ni spominjati, poput manipulacije braniteljima ili ćirilice u Vukovaru. Ruku na srce, imao je par poteza koji su bili dobri i djelovali kao državnički. Dolazak u Mostar nakon izbijanja “građanskih” nereda i divljanja po Mostaru, smjena Željka Jovanovića zbog neprimjerenih medijskih istupa, smjena Slavka Linića zbog afere, ali to je uglavnom to. Smjenjivanje ministara koristio je za to da se obračuna sa neistomišljenicima unutar samog SDP-a i zadrži jaku funkciju, obzirom na sve veći broj nezadovoljnika. Dobar je bio u obračunavanju s protivnicima u svojoj “sopstvenoj partiji” koju je sebi podredio. Odletjeli su tako mnogi, a neki uporno žele natrag, poput Aleksandre Kolarić koja unatoč zavidnoj karijeri ipak ne može bez “matične partije”. Djelovao je Milanović u par navrata kao čvrst i stamenit, te izgledao poput pravog držanika, no izjavama poput ove zadnje, o sirotinji koja je išla u rat i taj pokoji dobar potez ostao bi u sjeni. Nedavno je, točnije još u veljači američki PR – stručnjak počeo savjetovati Milanovića i SDP. Mala opaska – i Lagumdžijin SDP u BiH je savjetovan od strane bivšeg savjetnika Tonyja Blaira, pa su nakon tog doživjeli najveći debakl uopće.
Kako pjeva Grdović, nije u šoldima sve. Ne mogu se ne primjetiti konstantni pokušaji da se od Milanovića napravi nekog novog pro – modernog i lijevog ozbiljna državnika, stavljajući pri tome naglasak na prvog Predsjednika. Zadnji u nizu poteza i to svojevrsno “tuđmaniziranje” SDP – a dogodilo se kad je krenula priča o promjeni imena Zračne luke u Zagrebu u ime Franje Tuđmana. To i Milanovićev interviju u kojem kaže da Tuđman nema dostojan trg u Hrvatskoj. Kako god, ovaj potez za sada izgleda više kao pokušaj koji će ostati zabilježen u Milanovićevoj biografiji – “Ja sam taj što je zagrebačku Zračnu luku nazvao po Franji.” Realno, to djeluje kao glavni razlog, glasove s desnog političkog spektra neće dobiti što god da učini, a lijeve će izgubiti. Da se ne lažemo, nema baš SDP puno birača koji cijene Tuđmana. Američki kumunikolozi očito ne shvaćaju poimanja desnice i ljevice u Hrvata, to što Amerikanci svih uvjerenja i opredjeljenja jednako uživljeno i s ponosom slušaju američku himnu, u Hrvatskoj ipak nije slučaj. Zahvaljujući nestručnim strukturama hrvatsko poimanje lijevog se blisko vezuje sa anacionalnim te sa najgorim oblikom socijalizma, a u desničarenju se nerijetko pretjera i ne pozivaju se često na “desno” u ekonomskom smislu. Bit je u tome da je Hrvatska sa svojim svekolikim pučanstvom postala umorna birajući od “dva zla” manje (a svi treći “putevi” djeluju nerealno i/ili opasno, anarhistički Živi zid, Orah koji zagovara samo zelenu politiku, 5-6 HSP – ova, Hrast, razni Mostovi, Nezavisne liste, konzervativci nastali na Sterčevićevim idejama i temeljima Ruže Tomašić , Radnička fronta, pro – gay ili antigay udruge itd.) Sanaderov HDZ je dao najveći vjetar u leđa trenutnoj vladi, a sad Milanović tu istu uslugu čini Tomislavu Karamarku, najvjerojatnijem budućem premijeru baš kao što je i Račan učinio Sanaderu. Kruženje oko magičnog i pogubnog kružnog toka zadnjih 15 – ak godina.
Mnogo je ljudi s pravom skeptično kad je u pitanju povratak HDZ – a i to nije nikakvo čudo. Osim što je HDZ prodajući domoljublje jednim djelom uništio Hrvatsku, činjenica je da je Karamarko radio za Mesića i Manolića, činjenica je da je stari obavještajac i da je bio šef policije, kad imaš takvu prošlost, to može biti dobar politički kapital, jer znaš sve o svima, ali može biti predmet spoticanja i veliki uteg. Priča o dekomunizaciji i antikomunističkom manifestu – koja je načelno u redu, nije ono što Hrvatskoj treba i što joj nužno, koliko joj je za sada nužan novi ekonomski pristup, pokretanje gospodarstva i “de – sanaderizacija” HDZ – ovih kadrova. Ukoliko HDZ i domoljubna koalicija osvoje vlast, a trenutno to djeluje vrlo realno, obračun sa; “vragovima crvenim, žutim i zelenim i stokom sitnog zuba” ne bi trebao biti primarni HDZ-ov cilj i jedino što će (u)raditi. Ključ je u novcu! Europske zemlje otvaraju granice hrvatskim radnicima, pošteni svijet koji može, hoće i zna raditi odlazi, crnilu nema kraja. Sljedeći izbori, bez obzira što Milanović krije datum će biti presudniji od izbora 90-e.
Hrvatska je na prekretnici, sad ili nikad, no ako i Karamarkova vlada bude ona koju treba kažnjavati zbog prekršenih obećanja, od Hrvatske za par godina neće ostati ni “H”.