Ministar uprave Lovro Kuščević otišao je s funkcije, ali cijeli skandal koji se vukao danima bacio je svjetlo reflektora na čudne i mutne poslove koji znatno nadilaze ovog nekadašnjeg bračkog načelnika male općine Nerežišća. Zemljište koje je Kuščević prenamijenio za medicinski centar na Braču, koji je ostao fatamorgana iako je već trebao biti dovršen, samo je mali dio složene operacije koja traje godinama na splitskom području i atraktivnim lokacijama na Braču, Hvaru i Šolti. I dosad je potpuno prolazila ispod radara javnosti, ali i institucija koje bi trebale provjeravati podrijetlo kapitala koji ulazi u Hrvatsku.
Uspjeli smo identificirati barem šest nekretninskih projekata niza međusobno povezanih tvrtki koje su se osnivale, gasile i pripajale. Kupili su više od milijun četvornih metara zemljišta na tri otoka te stanove unutar štićene Dioklecijanove palače u Splitu. U njihovim poslovnim knjigama stoji da posjeduju zemljišta vrijedna 331 milijun kuna. Što im je zajedničko? Direktno ili indirektno su im pravi vlasnici skriveni iza off shore tvrtke na Malti nazvane Croatia Land Holding, ili skraćeno CLH Malta. U Hrvatskoj ih vodi ili za njih radi mreža istih ljudi. Kupovali su zemljište, ali dosad ništa nisu izgradili iako su najavljivani grandiozni projekti. Možda je novac od prodaje droga i financiranja terorizma Kad se zemljište prenamijeni ili donese urbanistički plan i dogovori gradnja potrebne infrastrukture, prodaju ga po višoj cijeni. Ova zemljišta koja su kupljena nisu opterećena kreditima, kako je uobičajeno kod ozbiljnijih investitora, nego su ih kupile tvrtke koje inače imaju mizerne prihode ili čak gubitke. Operativno te tvrtke predstavljaju odvjetnici i na Malti i u Hrvatskoj, a pravi su vlasnici skriveni i podrijetlo kapitala je nepoznato. Deseci tvrtki jesu ili su bili smješteni prije brisanja na samo dvije adrese u centru Splita: Mihovilova širina 3 i 13. Ovo posljednje je možda i najozbiljniji problem.
I prije nego što je ušla u EU, Hrvatska je potpisala niz sporazuma koji sprečavaju pranje novca i trebali bi biti brana ulasku crnog novca u Hrvatsku. Jer s ovako skrivenim vlasnicima, to može biti legalan novac nekih inozemnih ulagača koji investiraju preko off shore kompanija i skrivaju se iza odvjetnika. Ali može biti i crni novac koji, primjerice, potječe od prodaje droge, terorizma, možda je izvučen i iz same Hrvatske na Maltu da mu se sakrije trag. To je nemoguće doznati javno dostupnim podacima. Nije neuobičajeno da se upravo off shore tvrtke ili one koje su u državama s manjom kontrolom koriste za ilegalne aktivnosti. S tim imamo iskustva i u velikim slučajevima u Hrvatskoj.
Primjerice, dvije ciparske tvrtke su, prema optužnici, korištene za prebacivanje 10 milijuna eura navodnog mita za Ivu Sanadera u Švicarsku. Proces još traje. U slučaju Zdravka Mamića, koji je optužen za izvlačenje stotina milijuna kuna iz Dinama, off shore tvrtke bile su jedna od glavnih poluga.
Zašto nisu ništa izgradili? Novac je odlazio na specijalne tvrtke osnovane u poreznim oazama, a onda se nakon cirkulacije vraća u Hrvatsku. Mreža vanjskih tvrtki koje vode odvjetnici idealna je za skrivanje tragova podrijetla novca. Jednom kad je novac uložen u zemljište, a zatim to zemljište prodano, nekad crni novac je opran. Opet naglašavamo, možda to ovdje nije slučaj, ali su neobični višegodišnja tajnovitost i cijeli način na koji su operacije kupnje izvedene. Dok je javnost usmjerena, primjerice, na prijenos koncesija na zemljišta s Agrokora na novu grupu Fortenova i na pitanje gubi li time hrvatska poljoprivredno zemljište, više od milijun kvadrata prodano je nepoznatim vlasnicima na otocima koji su biser Hrvatske.
Više pročitajte ovdje.