Mamić se buni, Mamić se žali, da ga ruši politika, i, naravno, ima pravo, međutim, Mamić se politici nije opirao kada ga je ista dovela na vlast u Dinamu. Ista politika koja danas ruši Mamića rušila je Canjugu i Mamiću pod noge postavila crveni tepih prema plavim salonima Maksimira.
Za razliku od klupskog nogometa, hrvatska nogometna reprezentacija uspjela je ući u 'kuću slavnih' kvalificiravši se na Svjetsko nogometno prvenstvo, nažalost, ždrijeb u Brazilu nije mazio Vatrene, naime, ako izabranici Nike Kovača, koji se Brazilu predao i prije nego što je lopta krenula s centra u Sao Paulu, prođu skupinu u nastavku natjecanja očekuju nas svjetski prvaci i vice prvaci, dakle, ili Španjolci, ili Nizozemci. Torres, Iniesta ili pak s druge strane Robben, Sneijder...
Tko je teži izbor nemoguće je pogoditi s obzirom na činjenicu da Robben u Bayernu igra kao Ronaldo, samo još dva puta učinkovitije, mislili smo na pravog, brazilskog Ronalda.
Jedina dvojba izbornika Kovača, već sada, dva mjeseca prije početka SP-a, je zapravo napadačka linija s obzirom kako zbog kazne najbolji hrvatski napadač neće zaigrati na otvaranju SP-a, što je pogreška koju Mandžukić plaća još iz utakmice s Islandom. Izbornik i nema previše izbora, trenutno su tri kandidata za mjesto u napadu, Olić, kao glavni favorit te Eduardo, kao vjerojatni izbor Nike Kovača s obzirom da Dudu u Ukrajini, ili barem u onom dijelu koji još uvijek pripada Ukrajini, igra skoro pa u životnoj formi, čovjek koji se nada i kome nada umire posljednja zapravo je čovjek bez nade, Nikica Jelavić, standardni napadač Vatrenih na prošlom Europskom prvenstvu.
Zaista je šteta što Hrvatska na otvaranju Svjetskog prvenstva neće biti kompletna, bio bi to, s obzirom na činjenicu da su Modrić i Rakitić trenutno među ponajboljim nogometašima Primere, lige svjetskih nogometnih prvaka, spektakl.
U punom sastavu, potpuno spremni, motivirani, Vatreni mogu parirati i velikom, favoriziranom, Brazilu, unatoč Barceloninom Neymaru. Uostalom, reprezentacija koja ima kičmu kakvu ima Hrvatska, SRNA-RAKITIĆ-MODRIĆ-MANDŽUKIĆ, nema razloga za strah, ni u kojoj utakmici, pa ni u onoj brazilskoj.
No, pustimo ove servisne informacije, do Svjetskog prvenstva još je podosta vremena, tko zna kakva nas iznenađenja na tom putu mogu očekivati. Vratimo se Zdravku Mamiću, u Maksimiru, u podužem monologu na kojem bi mu pozavidio i Fidel Castro u svoje najbolje vrijeme, Zdravko Mamić izrekao je, u svom stilu, nekoliko budalaština, no, jednako tako i nekoliko činjenica koje mu treba priznati. Mamić je trenutno na meti najprimitivnije mržnje, neki od tih primitivaca, pritom, naravno, ne mislimo na četvoricu bivših nogometaša Dinama, Šimića, Bišćana, Šokotu i Marića, nesretni su kada ih Mamić u svojim monolozima zaobiđe, naime, onda nemaju onaj prostor u medijima na koji su navikli, a kojim im je Mamić svojim neskrivenim talentom za glupost sam nudio.
Teško je živjeti u zemlji, ujedno biti nogometni fanatik, u kojoj je Zdravko Mamić u pravu. Naime, Mamić u puno toga nema pravo, međutim, ima li Mamić pravo kada upozorava na mržnju i prijetnje koje dolaze njemu i njegovoj obitelji s tribina, a kada to sve novinari ignoriraju? Naravno, ne ulazimo u to koliko su takve prijetnje ozbiljne i zašto su se pojavile.
Mamić je odavno trebao otići iz Maksimira, nažalost, oni koji ga danas ruše iza sebe, ako se nekako dovuku do ureda, ostaviti će isto ono što imamo u Hajduku – pustoš.
Novinari ne bi smjeli ignorirati ono što s tribina dolazi na račun Zdravka Mamića, koliko god šerif od Maksimirske šume iritirao navijače Dinama, većim dijelom opravdano, prijetnje ne smiju postati sastavni dio hrvatske svakodnevice, hrvatskog sporta.