"Silente su pjesme koje pišemo ja i brat, naši prijatelji Ivuša, Doris, Ivana i Luka i naša publika koja prati i kupuje – to troje se nikad nije raspalo. Sada je situacija bolja jer možemo to spojiti na koncertima jer opet želim nastupati i općenito se baviti glazbom. Nadam se da ne zvučim previše ozbiljno ili opterećen kad kažem ‘opet nastupati i baviti glazbom’. Mali sam pjevač iz još manjeg grada i nikad nisam očekivao da će moj život ovako izgledati – ali očekujem da ću imati integritet," kaže Tibor koji je ispričao nešto više o budućnosti za Muzika.hr.
"Ne znam kakva je budućnost toga i općenita, ali je bar ima za razliku od prije dvije godine. Ne smeta me nijedna budućnost, imam pomalo šizofrenu narav zbog koje mislim da ništa ionako nije važno – ali mi ni to nije važno. Dajem sve od sebe samo zato jer to mogu. Pomogao bih drugom i napisao dobru pjesmu samo zato jer mogu, ne očekujem ništa.
Odnosi u bendu bolji su nego ikad. Iako smo onih dana svi mogli živjeti od glazbe, sad kad smo odlučili svirati manji broj koncerata, ne možemo svi živjeti jednako pa većina ima posao i obaveze. To nas ne zaustavlja da rokamo probe i trudimo se oko novih pjesama. Moj posao je gubljenje para na snimanju raznovrsnih albuma i neuspješnom pronalasku organizatora koji bi me prezentirali svom gradu i svojoj publici. Što ću naravno popraviti, pitanje je vremena kad ću opet sjesti na tron," prokomentirao je.
“Nemoj me krivo shvatiti, ali ja dobro znam gdje i s kime živim na ovom svijetu, pogledaj kroz prozor i već vidiš 11 stvari koje ne valjaju. Ne savjetujem ni da me se sluša ni da ne – ne kandidiram se za išta. Ne osjećam odgovornost za ovo što radim. Sreća nije rezultat ekonomsko političkih procesa, to je stvar duha. Inače bi bogati bili sretni i zdravi, a siromašni tužni i nevoljni. Što očito nije tako.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.