Stjepan Đureković rodio se u Bukovcu kraj Petrovaradina 1926. godine, a ubijen je 28. srpnja 1983. godine u Wolfrathausenu, mjestu u Gornjoj Bavarskoj, nedaleko Munchena, u akciji kodnog naziva "Brk". U izvješćima njemačke policije stoji da je pronađen na podu u lokvi krvi sa pet prostrijelnih rana te razbijenom lubanjom, koja je najvjerojatnije razbijena sjekirom. Taj završni udarac, razbijena lubanja, bio je svojevrsni "osigurač" da bi egzekutori bili sigurni da je zaista mrtav.
Tko je bio Stjepan Đureković i zašto je tako mučki ubijen? Đureković, koji je 1951. godine diplomirao gospodarske znanosti na sveučilištu u Beogradu, ubrzo je postao direktor tvornice u Osijeku, a sljedećih godina je napredovao te je osamdesetih godina prošloga stoljeća bio jedan od uspješnih direktora u INA-i. Nevolje počinju kada je pod partijskim pritiscima i lažnim optužbama da je pronevjerio pune tankere nafte, napustio Jugoslaviju 1982. godine te preko Austrije otišao za Njemačku.
U to vrijeme, nije bio jedini Hrvat koji je napustio Jugoslaviju zbog neslaganja s postojećim režimom, nadajući se da će u Njemačkoj biti zaštićen od progona.
Međutim, upravo je ta odluka bila pogrešna s obzirom da se Mika Špiljak obratio Juri Biliću, članu predsjedništva CK SKH, te ga optužio za pronevjere i zahtjevao likvidaciju, ali mu je Bilić odgovorio da ga ne može ubiti samo zato što je pronevjerio državni novac, ali kada bi Đureković u inozemstvu agitirao protiv jugoslavenskog komunističkog režima, tada bi ga se moglo tretirati kao državnog neprijatelja i mogle bi se poduzeti neke mjere.
Planiranje likvidacije je krenulo. Zadaća da se organizira ubojstvo povjerena je Zdravku Mustaču, a operacija "Brk" je zavedena u Centru SDS-a Zagreb, 7. srpnja 1982. Službeni cilj akcije je operativna obrada nad Đurekovićem, a obradu je predložio novi načelnik zagrebačke Udbe Franjo Vugrinec, a s prijedlogom su se suglasili načelnik II odjela hrvatskog SDS-a Josip Perković i njegov prvi pretpostavljeni, pomoćnik republičkog sekretara (ministra unutarnjih poslova) za SDS Srećko Šimurina, a odobrio ga je naposljetku, po zadanoj proceduri, Zdravko Mustač.
Za Đurekovićevo ubojstvo u Njemačkoj je pokretano više sudskih postupaka. Na doživotnu kaznu 2008. osuđen je Krunoslav Prates, hrvatski emigrant koji je Josipu Perkoviću dao ključeve garaže u kojoj je Đureković ubijen. Na suđenju Pratesu, ključni svjedok je bio napoznatiji SDS-ov ubojica i dvostruki agent Vinko Sindičić, koji je svjedočio da je Josip Perković bio jedan od ključnih ljudi u planiranju likvidacije Stjepana Đurekovića. Njemački istražitelji u više navrata pokušali su saslušati Perkovića, ne samo zbog umješanosti u ubojstvo Đurekovića, nego i zato što bi mogao biti svjedok za rješenje brojnih ubojstava hrvatskih emigranata. Dnevno.hr je u lipnju 2013. prvi objavio da je Perković na njemačkoj tjeralici zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, a tjeralica je raspisana upravo zbog sumnje da je Perković poslao egzekutore da likvidiraju disidenta Stjepana Đurekovića.