Danas je i svjetska organizacija koja štiti ljudska prava Human Rights uputila izravan zahtijev u centralu NATO-a da započne istragu oko 61 ostavljenog imigranta u Sicilijanskom zaljevu na najgoru moguću smrt, od gladi i žedji, na smo nekoliko kilometara od moćnih NATO-vih nosača aviona. Sve je započelo oko 16 sati i 23 minute, 27. ožujka, kada je talijanska obalna straža obavještena da se iz Libije prema Italiji uputio mali brod sa šezdesetak imigranata iz crne Afrike, među kojima su i dvije bebe, kao i desetine žena. Satelistki se točno odredila pozicija i kretanje broda na 60 milja od Tripolija. Brod se prvo zaputio ka malteškim vodama i obalna straža Malte je bila obavještena o kretanju broda već oko 16 sati i 40 minuta. U roku od samo nekoliko minuta brod prepun imigranata šalje SOS Obalnoj straži Malte, jer je ostao bez goriva. Prema međunarodnim pravilima SOS je automatski prenesen svim brodovima i zrakoplovima koji su u tom trenutku bili prisutni u Siciljanskom zaljevu. Čak je i trag o obavijesti ostao u arhivu Obalne straže, međutim, nitko još nije započeo službenu istragu o smrti 61 imigranta, od kojih i dvije bebe. Je li doista moguće kako nitko neće biti kažnjen za užasavajuću smrt desetina imigranata, koji su se ponadali da će ih spasiti helikopter koji se pojavio na nebu samo jednu sekundu, a zatim iznenada nestao. Tko je dao nalog pilotu da se vrati? Je li pilot javio centrali da su imigranti bili na granici snaga, a neki od njih već i ležali plumrtvi na palubi? Ima li beba od dva mjeseca iz Eritreje isto pravo na život kao npr. francuska beba? Bi li ikada netko doznao za ovu ljudsku tragediju da nije bilo hrabrog novinara The Guardiana, koji je optužio NATO, konkretno francuski nosač 'Charles de Gaulle', da se nije odazvao pozivu u pomoć na otvorenom moru, što je teško kazneno djelo. Jasno, sada se svi prave ludi i prebacuju krivnju jedni na druge. Ukrcalo ih se nešto više od sedamdeset, od kojih je stiglo do Lampedusa samo njih desatak, koji su također završili u bolnici zbog neuhranjenosti i žedji.
'Svaki danom smo se budili i prebrojavali koliko nas je ostalo živih, leševa je bilo sve više i više. Nakon izvjesnog vremena nije se više čuo plač beba, samo su se ugasile', priča plačući svoju priču don Mussei Zerrai, jedan od preživjelih, koji se sada brine o Eritrejcima u Lampedusi.
Don Zerrai je svećenik koji pomaže svim afričkim izbjeglicama već godinama. Njega su o kritičnom stanju na brodu obavijestili iz obalne straže. 'Ove nedužne smrti moraju biti istražene. Tko je kriv za puštanje na lagano umiranje, od gladi i žeđi, desetine žena i dvije bebe, taj netko mora odgovarati pred sudom kao zločinac. Postoje svjedoci koji su vidjeli helikopter na kojem je pisalo Army i ponadali se spasu, međutim, helikopter je nestao. Kada su ugledali vojni brod, nosač aviona, također su mislili kako je spas blizu. Međutim, ništa od toga nije bilo. NATO mora dati objašnjenje takvom ponašanju', ljutito je izjavio pred TV kamerama don Zerai. Na udaljenosti od 170 milja je bio talijanski nosač aviona 'Garibaldi'. Zapovjednik 'Garibaldija', Nicola Tommasseti, tvrdi kako nisu dobili nikakav znak za uzbunu, a da su slučajno obavješteni da bi potrčali u pomoć jer nije prvi put da spašavaju imigrante na moru. Oglasio se i ministar unutarnjih poslova Italije, Roberto Maroni, koji je samo iznio cifre imigranata koje stižu svakodnevno na sicilijanske obale. 'Ako se ne okonča rat u Libiji, možemo očekivati dolazak novih 50 tisuća imigranata, koji će pasti nama na ledja', bio je njegov odgovor na tragediju u sicilijanskom zaljevu. I iz Malte negiraju da su bili informirani o situaciji na brodu. Postavlja se logično pitanje: TKo je onda kriv za tragediju? Dakle, ostaje samo francuski nosač 'Charles De Gaulle' kojeg je već The Guardian optužio. Međutim, i zapovjednik tog broda negira bilo kakvu odgovornost. Glasnogovornik francuske mornarice, pukovnik Thierry Burkhard, odlučno pobija bilo kakvu odgovornost posade njihovog elitnog ratnog broda. 'Naš nosač zrakoplova je bio na 200 km od Tripolija. Ja mislim da netko drugi nije skočio u pomoć a bio je bliži. Vi Talijani mislite da samo vi regirate na poziv u pomoć, a mi ne', bio je oštar odgovor francuskog pukovnika na kritike talijanskih medija.
Najvjerojatnije se nikada neće pronaći krivci za ovu ljudsku tragediju, a pitanje je samo koliko je takvih tragedija skriveno na morskome dnu sicilijanskog zaljeva, jer se nije našao jedan hrabri novinar koji bi objavio i zatražio odgovornost za bespomoćne očajnike.