Rođena u Hercegovini, odrasla u Srijemu a na školovanje dolazi u Zagreb gdje završava dva fakulteta – medicinski i stomatološki, nakon čega i specijalizaciju i poslijediplomski. Udata je za Matu Ćavara s kojim ima četvero djece. Bilo bi to u najkraćim crtama i vrlo površno predstavljanje žene koja se cijelim bićem posvetila širenju kršćanskih moralnih vrednota, pro-lifeu i ideji samostalne Hrvatske radi čega je dospjela u zatvor 1965. od kada je bila pod stalnim nadzorom UDBE.
Iz njezine, zaista, bogate biografije još izdvajamo:"Odmah na početku hrvatskih demokratskih promjena, 25. 3. 1990. godine, utemeljila je, zajedno sa svojim suradnicima i istomišljenicima Hrvatski pokret za život i obitelj. Predsjednica je Pokreta u svim mandatima od osnutka. Tisuću devetsto devedeset i prve godine vraća joj se i suprug iz inozemstva, nakon 18 i pol godina boravka u tuđini.
Te godine su joj i dva sina bila na odsluženju vojnog roka u zločinačkoj jugoarmiji. Zbog silnog straha i brige da ih zločinci ne bi zlorabili u napadima na bilo koji narod, neprekidno je razmišljala kako spasiti njih i ostale hrvatske vojnike. Sedmog srpnja 1991. godine, u ime neformalnog pokreta roditelja za spas hrvatskih vojnika iz JNA, pokrenula je javne molitve na trgovima, najprije na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, a zatim pismima potaknula takva okupljanja i u drugim mjestima Republike Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Pisala je pisma komandantima jugovojske da puste hrvatske sinove, i u tu svrhu organizirala pohode sa svijećama, nakon večernje molitve, oko komande Pete armijske oblasti u Zagrebu, sve dok nismo dočekali da se na komandi zavijori hrvatska zastava. Organizirala je, u ime zagrebačkih majki hrvatskih vojnika u JA, veliki skup roditelja u dvorani "Globus" u Zagrebu, 25. 8. 1991. godine, gdje je dogovoreno da se osnuje Pokret majki za mir "Bedem ljubavi", koji je krenuo u sve poznate akcije majki za spas svojih sinova iz jugoarmije. Osobno je najviše djelovala kroz Hrvatski pokret za život i obitelj, u čije ime je pokretala i sudjelovala u mnogim prosvjednim, mirovnim i molitvenim akcijama zajedno sa organizacijama stradalnika Domovinskog rata. Molitvene akcije za mir, za istinu o sudbini nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, povratak prognanika i izbjeglica na svoja slobodna tisućljetna ognjišta, i posebno za spas nerođenih života i dobrobit obitelji, neprekidno traju, ali ne više na javnim mjestima, nego u crkvama.
Također se, tijekom Domovinskog rata, neprekidno angažirala u prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći ugroženim obiteljima. U Domovinskom ratu su joj, kao branitelji, sudjelovala sva trojica sinova. Mirovni spomen prostor, mjesto okupljanja majki i molitava sa svijećama 1991. godine, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, s velikim drvenim križem na kojem piše "Mir" na nekoliko jezika, i s velikim natpisom "Bože čuvaj Hrvatsku!", te sa strane manjim natpisima "Najveća slava i hvala vitezovima, braniteljima i osloboditeljima domovine Hrvatske!", te "Pravo na život od začeća, pravedan mir, sloboda i demokracija!", kao i stalno goruća svijeća za poginule branitelje, i kao svjetlo za budućnost, održavao se, uz brigu i nadzor dr. Ćavar, dok nije netragom nestao preko noći, 2000. godine. Od rujna 2000. godine, kada su započela uhićivanja hrvatskih branitelja, organizirala je, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, Društva "Hrvatska žena" i Marijine legije, i molitvu svete krunice za hrvatsku domovinu i uhićene hrvatske branitelje, na Kamenitim vratima u Zagrebu, svakoga petka u 10 sati, što neprekidno traje. Također, redovito, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, od početka prati montirana suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu, hrvatskim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu, od lipnja 2007. godine, te generalu Branimiru Glavašu i suoptuženim braniteljima, od rujna 2007. godine, i piše članke o svojim dojmovima sa tih suđenja.
Članica je Hrvatskoga društva političkih zatvorenika, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Hrvatskog liječničkog društva, Matice hrvatske, Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", Društva hrvatskih intelektualki, Hrvatskoga kulturnoga vijeća, Hrvatskoga domobrana i još nekih domoljubnih udruga. Počasna je članica Društva "Hrvatska žena", a odlukom prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, odlikovana je 1996. godine, za Dan državnosti, 30. svibnja, Redom Stjepana Radića."
Snimka napada objavljena na portalu Narod ima preko 10 tisuća pogleda!Postavlja se pitanje: Čime je to ova plemenita žena zaslužila subotnji napad? Odgovor je jednostavan – ničim, napalo ju je zlo koje čuči u zločestima, kao i osamdesetih kad joj je UDBA upala u stan, sve ispretresala i maltretirala pred očima malodobne djece. Evo kako se pati za istinu i slobodu, a ne kao 'neki'. Ružice, samo naprijed.