Tko su prosvjednici koji su stvorili najveću političku krizu u desetljeću dugoj vladavini Recepa Tayyipa Erdogana? Mnogi od njih kritiziraju
Tayyip Erdogan
velike turske urbanističko-razvojne projekte, koje preferira vlada koja želi dati polet usporenom gospodarstvu na način da troši na infrastrukturu. Ti modeli uključuju treći most preko Bospora, što podrazumijeva sječu stabala (tisuće njih, i još bi bio nazvan po osmanskom sultanu koji je napravio pokolj tisuća alevita), novu veliku zračnu luku za Istanbul i kanal koji povezuje Crno more s Mramornim morem, piše The Economist. Ekolozi su zgroženi.
Ali suprotno Erdoganovim prozivkama da prosvjednike čine huligani i ekstremisti, oni ruše sve ideološke, vjerske i klasne barijere. Mnogi su izrazito mladi, ali ima i dosta starijih Turaka, mnogi su sekularisti, neki su vjernici. Tu su i homoseksualci, Armenci, anarhisti i ateisti, pa čak i članovi turske manjine, aleviti, koji prakticiraju liberalni oblik islama i koji se žale da ih država diskriminira u korist sunitske većine. Svaka skupina dodala je svoje pritužbe u knjigu žalbi.
Ono što ih ujedinjuje je uvjerenje da Erdogan sve više vlada autokratski i da je slijepo odlučan nametnuti svoja stajališta i društveni konzervativizam u zemlji. Sekularisti ukazuju na ograničenja na prodaju alkohola, liberali na broj novinara koji su u zatvoru, kojih je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Brojni Kurdi također su iza rešetaka na osnovi nejasno sročenih antiterorističkih zakona.
‘Ovdje nije riječ o sekularistima protiv islamista, riječ je o pluralizmu protiv autoritarnosti’, komentirao je jedan strani diplomat za The Economist.
Liberali, koji su ga nekoć podržavali, više ga ne podržavaju. Sekularni Turci su bijesni zbog onoga što se događa s Ataturkovom ostavštinom. Uvođenje učenja Kurana za učenike osnovnih škola i oživljavanje obuke za islamske klerike u srednjim školama su primjeri puzajuće islamizacije, kažu oni.
Erdogan može biti po prirodi autokrat, ali on nije ujedno i pragmatičan. Kada bi mogao progutati svoj ponos i promijeniti se, Erdogan bi mogao popraviti mnogo nastale štete. Ali polariziranje zemlje je u njegovoj prirodi. Ako se to nastavi, desetljeće ekonomske i političke stabilnosti pod strankom AK moglo bi dovesti do bijednog ili čak tragičnog kraja, zaključuje The Economist.